1. Овој сајт користи колачиња неопходни за неговото функционирање. Ако продолжиш да го користиш, значи се согласуваш со нашата употреба на колачиња. Прочитај повеќе.

Лек за рак на дојка и други канцери - Како се создаваат?

Дискусија во 'Алтернативна медицина' започната од Sania, 13 април 2010.

  1. Sania

    Sania Истакнат член

    Се зачлени на:
    13 април 2010
    Пораки:
    511
    Допаѓања:
    7
    Житарици – важни намирници за човекот
    _____________________________________


    Житариците се најздрав избор за почеток на денот. Луѓето кои јадат житарици за појадок консумираат повеќе млеко од вообичаената количина и јадат помалку масна храна, месо, јајца и засладени пијалоци, стои во резултатите од истражувањето кое се спроведувало во период од 10 години.

    Во студијата се наведува дека јадењето на житарици оди заедно со другите здрави навики како, на пример, редовното вежбање. Житариците се богати со витамини, а луѓето кои јадат житарици за доручек внесуваат и повеќе влакна и јагленохидрати во текот на денот, а и повеќе физички вежбаат.

    Научниците во својата студија најмогу се труделе да дознаат зошто токму доручекот сите го нарекуваат најздрав оброк. Редовното појадување е поврзано со подобра исхрана, помало внесување на масти во телото, повисока стапка на физичка активност и подобар квалитет на живот.

    Исто така, во истражувањето бил споредуван и животниот стил на лицата кои консумираат житарици со оној на лицата кои јадат други видови доручек.

    Познато е дека житариците се богати со влакна, со железо, витамини, минерали, а сиромашни со масти, холестерол и шеќер.

    Научниците заклучиле дека луѓето кои јадат житарици имат општо подобра исхрана, бидејќи пијат повеќе млеко, јадат помалку масна храна, помалку шеќер, леб и пијат помалку газирани сокови.

    Житариците се едни од најважните намирници за човекот. Тие ги содржат сите потребни хранливи материи, кои се во идеална равнотежа. Содржат: вода, минерали, протеини, масти и јаглехидрати, во различни количества во зависност од видот на житарицата. Сите нутритивни материи кај житариците се во природна рамнотежа, која е идеална за човечкиот организам.

    Денес обично се користат бели, рафинирани брашна, т.е. брашна добиени со отстранување на обвивката и ‘ркулецот на зрното. Но, вака преработени, белите брашна ги губат и витамините, минералите, корисните масти и растителните влакна. Јадрото на житарките е богато со јагленохидрати, па тие материи кај брашното од рафинирано зрно стануваат необично концентрирани, без останатите хранливи материи погодни за организмот.

    Житните зрна се составени од три дела: обвивка, ‘ркулец и јадро. Во секој од нив има хранливи материи со важна улога во начинот на исхраната на луѓето. Јадрото на житното зрно е богато со сложени јагленохидрати и протеини, кои се основен извор на енегрија и на мали количества минерали и витамини. ‘Ркулецот или ембрионот содржи антиоксиданси, витамини од групата на Б комплекс, витамин Е и незаситени масни киселини. Обвивката, пак, е извор на растителни влакна, минерали и витамини.
     
  2. Sania

    Sania Истакнат член

    Се зачлени на:
    13 април 2010
    Пораки:
    511
    Допаѓања:
    7
    Лековитоста на овесот
    _____________________


    Овесот (avena sativa) е билка која се вбројува во фамилијата треви. Оваа житарица содржи високовредни материи, кои му се неопходни на организмот. Овесот содржи: јод, хлор, фосфор, магнезиум, калиум, манган, цинк, бакар, ниацин, биотин, бројни витамини...

    Поради мноштвото корисни состојки, овесот е здрава намирница и треба да се вклучи во секојдневната исхрана, бидејќи го чува здравјето на организмот, ги зајакнува неговите природни одбрамбени механизми.

    Лековит дел на овесот: за лек се користи семето – зрното и сламата за време на жетва.

    Овесот е многу важен во диеталната исхрана на болните. Во себе содржи многу корисни витамини и минерали и други состојки. Се користи за лекување на слабокрвност, разни воспалителни процеси на органите за варење, а делува регенеративно и на целиот организам.

    Бањите припремени од овесна слама се многу корисни при болести на бубрезите, при бубрежни каменчиња, при гихт, кај реуматски заболувања, ишијас, и при заболувања на црниот дроб.

    Каша од овес: се ставаат 5 лажици овесни снегулки во пола литар зовриена вода. Се вари 2-5 минути, а потоа се трга од оган и се остава да стои се додека не ја впие целата вода и не набубри. Потоа може да се додадат, по желба, разни состојки – павлака, мед, овошје и слично. Кашата може да се приготви и со врело млеко или со супа, на ист начин како и што се припрема и со вода.

    Чај од овес за јакнење на организмот: еден килограм интергален (неизлупен) овес се вари во 3 литри вода. Потоа се процедува и течноста се пие засладена со мед.

    Купки: Купките се прават од цел овес и од овесна слама. Помагаат при укоченост, замор, болести на бубрезите, како и при кожни заболувања.

    Овесот во поново време го нарекуваат и алтернатива на Вијаграта, бидејќи делува како афродизијак, односно ја зголемува активноста на тестостеронот во организмот. Поради тоа, овесот им се препорачува и на лицата со зголемена простата.
     
  3. Sania

    Sania Истакнат член

    Се зачлени на:
    13 април 2010
    Пораки:
    511
    Допаѓања:
    7
    Пченка – храна и лек
    ____________________


    Кога бараме храна богата со антиоксиданси, за која се верува дека штити од појава на рак и други заболувања, обично размислуваме за егзотично овошје и редок зеленчук. Но, докажано е дека и житариците, а особено пченката, се богати со антиоксиданси.

    Пченката е богата со: диететски влакна, кои го намалуваат холестеролот во крвта, со фолна киселина, која ги чува крвните садови, со витамин Б1, кој е важен за добрата работа на мозокот.
    Варена и печена пченка

    За разлика од зеленчукот, кој е поздрав сиров отколку варен, пченката е поздрава кога термички ќе се обработи. При термичката обработка на пченката, при варење или печење, од неа се ослободуваат молекули кои го штитат телото од штетните ефекти на слободните радикали, што ја прави пченката природен заштитник против низа дегенеративни заболувања како што се: рак, Алцхајмерова болест, болести на срцето и крвните садови и други.

    Термичката обработка на пченката ја зголемува и активноста на антиоксидативните молекули и нивото на фитоматериите со кои пченката обилува, а на кои им се препишуваат антиканцерогени својства на пченката.
    Качамак

    Од пченката се приготвува качамак, многу нутритивно вредна намирница, која не го оптеретува организмот со вишок калории. Имено, 60 грама варен акчамак (приближно една поција) содржи само 44 килокалории, 2 грама масти, при што преовладуваат сложените и прлостите незаситени мсти и 44 грама јагленохидрати. качамакот содрѓи бета каротин, провитамин А, витамин Б1, како и многу други витамини и минерали, вклучувајќи ги витаминот Б5, фолната киселина, нијацинот, витаминот Ц, фосфорот, калиумот и магнезиумот.

    Поради богатството на хранливи и здрави состојки, производите од цело зрно на пченица се одличен избор за почеток на денот.
    Пченкарни снегулки (corn flaces)

    Пченкарни снегулки се здрав и хранлив производ, добиеn од пченката. Тие се богати со скроб, протеини, минерали. Пченкарни снегулки се природен лаксатив и ја подобруваат работата и празнењето на цревата.
    Пуканки

    Пуканките содржат материја – триптофан, која телото ја петвара во серотонин – природно средство против депресија и анксиозност. Тие се богати и со јагленохидрати, па го поотикнуваат ослободувањето на инсулинот во крвотокот, а тој ги чисти сите аминокиселини кои му сметаат на триптофанот да дојде до мозокот.

    Благодарение на инсулинот, триптофанот има „чист пат“ и се пробива до мозокот, каде се претвара во „хормон на среќата“ – серотонин. Серотонинот дава чувство на задоволство, овозможува нормален сон, го намалува апетитот и го зголемува прагот на болката. затоа, наредниот пат, кога ќе изедете повеќе пуканки, немојте да ве гриќи совест. И тие ни помагаат да се чувствиваме подобро. Сепак, пуканките не треба многу да се солат и да им се додава многу масло.
    Пченкарна свила

    Пченкарната свила е едно од оние средства, кои на многумина им звучат како „бабин лек“. И навистина, пченкарната свила многу долго се користи како природен народен лек, и тоа не само кај нас, туку и во многу други земји во светот.

    Пченкарната свила е од голема помош при некои заболувања. Таа е природен лек, кој не дава несакани, штетни последици. Свежата пченкарна свила во себе содржи етерично масло, смола, гума, алкалоид кој има својство да ги стега крвните садови, хлорофил, фосфорна киселина, манган и доста калиум и магнезиум.

    Добро е да се знае дека не секоја пченкарна свила е добра. Пченкарната свила, скината од пченка која е прскана со многу хербициди и пестициди, не е здрава, бидејќи со неа во организмот ќе се внесе и одредена количина на штетни материи. Најдобра е пченкарната свила од биолошки одгледувана пченка, далеку од индустриските погони, патиштата и пругите.
    Како делува пченкарната свила?

    Одговорот е едноставен:пченкарната свила е, во форма на чај, еден од најјаките природни диуретици. Со консумирање на овој чај, во тек на 24 часа, може за неколку пати да се зголеми количината на излачената мочка и тоа без штетни поседици, што е особено важно кај оние заболувања каде насобирањето на течностите делува неповолно на целиот организам.

    Чајот од пченкарна свила ги намалува болките (грчевите) во бубрегот. Исто така, со исфрлањето на поголемата количина на течности од организмот, се исфрла и вишокот на фосфор и белковини, што значително ги намалува ревматските тегоби, тегобите при гихт, кои се пратени со болки во зглобовите. Исто така, чајот од пченкарната свила им се препорачува на лицата со водена болест, односно на лицата кои имаат отоци и насобрана течност во шупливите органи (во абдоменот–асцит и целодробната обвивка–плеврит).

    Уште нешто: Со водата се излачуваат и штетните материи од организмот, па редовното консумирање на чај од пченкарна свила е вистински природен лек за детоксикација на организмот.

    Чајот од пченкарна свила ја јакне крвта, ја подобрува циркулацијата и функцијата на црниот дроб. Помага при сите заболувања на бубрезите и мочните патишта, при воспление на мочниот меур (цистит), помага при ноќно мокрење.

    Можеби ќе се запрашате зошто ви е чај од пченкарна свила, кога сте потполно здрави. Поради изразеното диуретичко дејство, чајот од пченкарната свила може да ви помогне и кога сакате да се ослободите од вишокот килограми (секако и со помош на адекватна диета и физички вежби). Со помош на чајот од пченкарна свила, вашиот организам забрзано ќе ги исфрли сите штетни материи.
     
  4. Sania

    Sania Истакнат член

    Се зачлени на:
    13 април 2010
    Пораки:
    511
    Допаѓања:
    7
    Исхрана во бременост
    ____________________


    Здравата исхрана е многу значаен дел од бременоста. Доколку вие во бременоста се храните здраво, и вашето дете во стомакот ќе живее здраво. Иако на голем број трудници во тој период вкусот за храна им се менува и често посакуваат некој одреден тип на храна, постојат некои правила за здрава исхрана кои може да ви помогнат. Во текот на бременоста потрошувачката на одредени хранливи состојки во телото се зголемува и затоа е потребно во тој период со храна да ги внесеме што повеќе.

    Фолна киселина е многу важна уште на самиот почеток на бременоста. Најдобро е препаратите со фолна киселина да ги земате уште неколку месеци пред забременувањето. Можете да ја земате во облик на таблети кои ги добивате во аптеки, а можете да ја најдете и во темнозелениот зеленчук. Недостаток на фолна киселина може да доведе дури и до абортус, предвремено одвојување на плацентата или помала тежина на новороденчето.

    Во тој период обавезна е и контрола на железото, затоа што телото троши два пати повеќе отколку обично. Недостаток на железо често е поврзан со неприлагодена тежина во бременоста. Железото кое го добиваме од храната од животинско потекло има предност пред оние од растително потекло. Меѓутоа доколку се појави недостаток на железо, подобро да го надокнадиме со таблети, отколку да изедеме два пати повеќе месо.

    А каква е исхраната на жените кои се хранат на вегетаријански начин, за време на бременоста? Жените кои биле вегетаријанки пред бременоста, мора да се погрижат да добијат доволно состојки кои ќе ги надокнадат хранливите состојки кои се наоѓаат во месото. Се препорачува во исхраната да вклучат доволно млечни производи, а за надополнување на витаминот B12 треба да се избере комбинација на тој витамин и фолна киселина. При потполно откажување на храна од животиснко потекло (јајца, млеко и млечни производи), жената може да му наштети на развојот на детето, затоа е подобро во бременоста да се откаже од потполно вегетаријанство.

    Калциум и витамин D се важни за формирање на коските и за раст на ембрионот. Најдобро е да набавите дополнителен калциум во облик на таблети. Ако дојде до недостаток на калциум во телото за време на бременоста, детето ќе црпи калциум кој инаку би ви припаѓал вам. Како последица на тоа може подоцна да дојде до проблеми со забите и остеоропоза. Овошје и зеленчук - пробајте да ги конзумирате во најмалку 3 дневни оброци, бидејќи се одличен извор на витамините A и C. Витамин C кој се наоѓа во брокулите, зелката, пиперките, кромпирот, спанаќот, грашокот, доматот, портокалот, дињата, грејфрутот, му помага на телото при апсорпција на железото од храната. Зелената пиперка, морков, кромпир и брокули со резервите на витаминот A кои го помагаат растот на здравите клетки кај вас и кај плодот.

    И на крај - колку храна е потребно на женското тело во бременоста за да не биде ни премногу ни премалку, т.е. да биде доволно за детскиот раст? Докторите препорачуваат количината на храна во првите 3 месеци да биде иста како и пред бременоста. Тогаш на ембрионот за опстанок и развој му е потрена минимална количина на енергија. Во четвртиот месец се препорачува да го зголемите внесот на енергија за 200 - 300 калории. Гладот, кој ќе се појави во поодмината бременост, можете да го задоволите со мали оброци помеѓу главните оброци. Внимание, малите оброци не се пола кеса чипс, тортички или грицкање на чоколада! Заради преголема тежина за време на бременоста може да дојде до превисок притисок, труднички дијабетис и други компликации во бременоста.
    Ringeraja

    Преземено од: Рингераја
     
  5. Sania

    Sania Истакнат член

    Се зачлени на:
    13 април 2010
    Пораки:
    511
    Допаѓања:
    7
    Makrobiotika

    U svojim osnovnim principima, posebno u orijentalnim kuturama, makrobitika se praktikuje hiljadama godina. U njenom danasnjem obliku, svet se upoznao sa njom zahvaljujuci naporima japanskog filozofa Dzordza Oshave. on je i sacino kovanicu makrobiotika koja treba da izrazi kvalitet zivota osobe koja zivi prema prirodnim nacelima. Nastojanje da se zivi u skladu sa prirodom, najbolje iskazuje smisao i cilj makrobitike. U praksi, makrobiotika je najvise razvila nacela zdrave ishrane, te je kod nas prihvacena kao dijetni rezim. Makrobiotika ima svoje korene u filozofskim tradicijama stare Kine. osnovni koncept koji se koristi jeste princip janga i jina, sto predstavlja dva osnovna nacela funkcionisanja prirode. Jang simbolizuje pozitivno, aktivno, dobro, svetlo, a jin negativno, pasivno, zlo, tamu. Harmoniju oznacava ravnoteza janga i jina.
    Osnovni principi, jang i jin, kao i u prirodi, tako i u telu odrzavaju ravnotezu funkcja. Oni su suprotni, ali komplementarni kvaliteti i u prirodi se uveke javljaju zajedno. U nekim pojavama dominira jang, a u nekim jin. Da bi se ova ravnoteza postigla i odrzala tokom zivota, najveci znacaj se daje ishrani.

    Krajnje jang namirnice su: jaja, meso, perad, ribe sa crvenim mesom ili plavom kozom
    Umereno jang namirnice su : ribe sa belim mesom i ljuskari, integralne zitarice, semenke, jezgrasti plodovi, mahunarke, alge.
    Krajnje jin namirnice su: voce i jezgrasti plodovi tropskog porekla, mlecni proizvodi, secer, alkohol, jaki zacini.
    Umereno jin namirnice su: korenasto i stabljikavo povrce, zeleno povrce, voce.

    Makrobiotska ishrana veliku paznju poklanja ne samo vrsti namirnica vec i tome kako su gajene, nacinu pripreme, i konzumiranja. Prednost daje namirnicama gajenim u bio-vrtovima, prirodno djubrenim i neprskanim. Centralno mesto u ishrani cine integralne zitarice: smedji pirinac, raz, jecam, zob, proso, heljda i kuk*ruz, povrce i mahunarke, semenke, jezgrasti plodovi (badem, lesnik, kikiriki, seme bundeve i suncokreta), alge. Namirnice se koriste sveze, kuvane ili pirjane.
    Medju namirnicama koje treba maksimalno izbegavati nalaze se: meso, krompir, paradajz, plavi patlidzan, secer, so, zacini, pica. Opste uzev, makrobiotika smatra da se trebaju koristiti samo namirnice iz zivotnog okruzenja podneblja u kojem zivimo (krug od 150 km.). Pored toga mora se voditi racuna i o godisnjem dobu, jer su energetske potrebe hranjivih sastojaka u razlicim godinjim dobima razlicite. Smatra se neprirodnim jesti hranu iz tropskih podrucja, zimi, u kontinentalnoj klimi. Uz to, ne preporucuje se uzimanje hrane sa jedinstvenog ekoloskog podrucja, izuzev u vreme kada ona prirodno raste, odnosno ako se na prirodan nacin moze ocuvati tokom cele godine.

    Makrobitika stoji na stanovistu da se vecina bolesti od kojih covek oboleva moze razumeti u terminima poremecaja ravnoteze janga i jina. Najcesce, poremecaji u energetskim tokovima organizma su uzrokovani nepravilnom ishranom, zagadjenim namirnicama, vazduhom, vodom. Naravno i nerazumno ponasanje u odnosu na sopstveni organizam (iscrpljivanje, nedovoljan san, stetne navike i dr.) daju doprinos bolesti. Ipak, osnovna priroda svakog oboljenja, po makrobiotici, je poremecaj zivotnih energija.

    Medju bolestima uzrokovanim krajnje jang namirnicama ubrajaju se: zutica, giht, gusavost, cir duodenuma, rak jetre, jezika,rektuma, paranoja, i emocionalna stanja tvrdoglavosti, besa, zarucanosti, rigidnosti.

    Bolesti uzrokovane krajnje jin namirnicama ( naravno, samo u slucajevima dugotrajnog uzimanja tih namirnica i u odnosu na konstitucionalni sklop osobe) su: leukemija, meningitis, kolitis, epilepsija, emfizem, dijabetis, astma, rak materice, besike, grla, hiperosetljivost, nervoza i sizofrenija.

    Bolesti uzrokovane prekomernim unosenjem krajnjih jang i jin namirnica ukljucuju: arterosklerozu, distrofiju misica, hepatitis, Hodzkinsovu bolest, uremiju, kamen u zuci, rak dojke, pluca, bubrega, pankreasa, koze, nesigurnost, nestabilnost i dr.

    Lecenje makrobiotikom pod nadzorom strucnjaka sastoji se u promeni ishrane i navika. Nakon sto se utvrdi karakter obolenja, prepisuje specifican nacin ishrane koja treba d adovedu u ravnotezu energetske tokove u organizmu. Ishrana se prilagodjava tipu bolesti, licnosti, telesnom sklopu, au skladu sa godisnjim dobom, klimom, geografskim podrucjem.

    EXPONA 2001
     
  6. Sania

    Sania Истакнат член

    Се зачлени на:
    13 април 2010
    Пораки:
    511
    Допаѓања:
    7
    Makrobiotika - u Srbiji zakonski priznata metoda tradicionalne medicine

    „Zdravi recepti“ razgovarali su o osnovnim načelima makrobiotičke ishrane sa dr sc. med. Ninom Bulajić, savetnicom za makrobiotiku i spec. med. mikrobiologije.

    Da li je makrobiotika kod nas priznata od strane zvanične medicine i kada? Koliko se danas ono što zvanični nutricionisti preporučuju razlikuje od opštih preporuka makrobiotike? Kako treba da izgleda, u procentima, pravilna ishrana po makrobiotici?

    Dr Bulajić: Makrobiotika je od 2007. godine priznata u Srbiji kao metoda tradicionalne medicine koju mogu sprovoditi zdravstveni radnici sa odgovarajućom edukacijom iz makrobiotike. Sve su manje razlike između savremenih nutricionsitičkih i makrobiotičkih preporuka. Ono na čemu makrobiotika posebno insistira je organska proizvodnja hrane. Takođe, u makrobiotici se jede hrana koja nije pretrpela veće procese prerade, tj. što je moguće više prirodna. Još jedna značajna razlika je u upotrebi hrane životinjskog porekla – u makrobiotici je to pretežno riba. Standardni makrobiotički tanjir čine žitarice i njihovi proizvodi oko 40%, povrće 30 do 40%, mahunarke, njihovi proizvodi ili riba oko 15% i ostatak čine voće, koštunjavi plodovi i semenke, alge i dr. Makrobiotika je životni stil u skladu sa prirodom što je od fundamentalnog značaja za zravlje. Makrobiotika nije samo ishrana, već i pogled na život koji proističe iz duhovnog razvoja i balansiranja prirodnih energija u našem telu.

    Kod makrobiotičkog kuvanja važno je postići ravnotežu između jina i janga. Objasnite, u kratkim crtama, koje su karakteristike ovih energija?

    Dr Bulajić: Jin energija označava širenje, a jang energija skupljanje. Ove energije su pristutne svugde oko nas i u nama. Postoji hrana koja ima pretežno jin ili jang karakteristike i ona jača naše odgovarajuće jin ili jang organe i funkcije. Ove dve energije su suprotne, ali međusobno uvek povezane i komplementarne. U organizmu je važna njihova ravnoteža. Poremećaji nastaju usled viška jin , viška jang ili viška ili manjka obe energije.

    Koje su onda te ekstremno jin ili jang namirnice koje valja izbegavati? Koje namirnice imaju umerenu energiju i stoga predstavljaju najbolju hranu za čoveka?

    Dr Bulajić: U hranu pretežno jin energije ubrajamo proizvode koji sadrže koncentrovane šećere (gde spada i žuti šećer), zatim proizvode od poliranih žitarica (na bazi belog brašna), mleko i većinu mlečnih proizvoda, ulja i zasićene masnoće, tropsko voće, kao i hranu i naptke koji sadrži veštačke hemikalije. Hranu pretežno jang karakteristika čine crvena mesa, jaja, tvrdi usoljeni sirevi, kao i hrana biljnog porekla obrađena jang načinima pripreme: prženje, pečenje u rerni i dimljenje. Namirnice umerenih karakteristika su žitarice, povrće, mahunarke, uljarice i hladno ceđena biljna ulja, semenke, alge, voće sa domaćih prostora. Za razliku od prerađenih, većina ovih namirnica nose u sebi živu energiju jer iz njih može u povoljnim uslovima proklijati nova biljka. Celo zrno ne samo da nosi nutritivnu, već i životnu energiju i time povećava životnu silu u našem telu.

    Koje su opšte posledice viška jina u organizmu, prourokovanog preteranim unošenjem slatkiša, južnog voća , itd?

    Dr Bulajić: Nastaje hlađenje i slabost organizma, umor, tromost i pasivnost. Takođe se značajno remeti metabolizam šećera.

    Koje su moguće zdravstvene posledice viška janga, kod preteranog unosa mesa i mleka?

    Dr Bulajić: Višak janga pregreva telo, veće količine mesa intoksiciraju organizam i povećava se rizik za razna hronična degenerativna oboljenja, naročito kardiovaskularna i maligna. Preterane količine mleka povećavaju stvaranje sluzi u organizmu, oboljenja sinusa, uha i bronhija, sklonost ka alergijama, a kod žena probleme na dojkama i reproduktivnim organima.

    Zašto je bitno da jedemo u skladu s godišnjim dobom i podnebljem? Zašto se prepuručuju alge, iako nisu sa našeg podneblja?

    Dr Bulajić: Svako godišnje doba nosi drugu energiju koja karakteriše i biljke koje se uzgajaju i ubiraju u određenim sezonama. Ovaj ritam prati i naš organizam. Ovo se odnosi i na razna podneblja. Alge se preporučuju jer su bogate mineralima koje često ne dobijamo dovoljno iz hrane biljnog porekla u savremenim uslovima uzgoja.

    Mnogi zameraju makrobiotičkoj dijeti da predviđa suviše mali unos proteina, zbog izbegavanja mesa mleka, kao i mali unos vitamina, zbog veoma skromnog konzumiranja svežeg voća i povrća? Da li su to osnovane sumnje

    Dr Bulajić: Zvanične nutricionističke preporuke takođe ne preporučuju velike količine proteina, osim kod dece u razvoju, trudnica, sportista i u posebnim stanjima koja su vezna za zdravlje. Takve nutricionističke preporuke mora da prati i makrobiotička ishrana. Upotreba u prvom redu ribe i sojinih proizvoda, a zatim i proteina iz mahunarki i žitarica u makrobiotici i kvalitativno i kvantitativno zadovoljava naše potrebe. Vitamina ima više u raznovrsnoj makrobiotičkoj, nego prosečnoj uobičajenoj ishrani. Vrlo je važno da se unese dovoljna količina vitamina C, koja je u makrobiotičkoj ishrani uglavnom iz zelenog povrća, ali i iz voća. Kako se vitamin C gubi pri termičkoj obradi zeleno povrće se termički obrađuje 1 do 3 minuta. Dobar izvor vitamina C su i razne vrste salata koje su polupresne (npr. presovana ili marinirana salata ili turšija), kao i klice vrlo bogate vitaminom C i enzimima.

    Još jedna od predrasudsa je i da je makrobiotika skupa , kao i da oduzima previše vremena. Koliko je to tačno?

    Dr Bulajić: Makrobiotika je skupa za one koji se orijentišu na gotove makrobiotičke proizvode ili ishranu po restoranima, a ako je u kućnoj izvedbi čak je i jeftinija. Vreme oduzima koliko i svaka kuhinja u kojoj se kuva.

    Da li su za kuvanje po makrobiotici dovoljne informacije iz knjiga ili je potrebno i praktično videti neke stvari od profesionalnih instruktora? Ako je neko bolestan, koliko su važne konsultacije sa stručnjakom?

    Dr Bulajić: Do sad nisam upoznala osobu koja je dobro savladala makrobiotiku samo iz knjiga. Makrobiotički način života je i veština. Ukoliko je bolest u pitanju svakako je potreban savet stručnjaka, jer čak i zdravi ljudi treba da prođu obuku u sastavljanju pravilnog jelovnika. Makrobiotička ishrana nije visokokalorijska te se često desi da bolesni ljudi preterano oslabe, što može biti pogubno za neka stanja.

    DR NINA BULAJIC

    Ukratko o našoj sagovornici: Dr Nina Bulajić je nakon završenog Medicinskog fakulteta u Beogradu doktorirala mikrobiologiju na VMA, gde je kasnije postala docentkinja, a zatim i načelnica odeljenja Mikologije i parazitologije. Stručno se usavršavala u Velikoj Britaniji. Na poziv svetski poznatog stručnjaka za makrobitiku našeg porekla, Mine Dobić, dr Nina Bulajić je otputovala u Kaliforniju, gde je stekla obrazovanje iz oblasti makrobiotike na School of Healing Arts. Zajedno sa našom glumicom Cvijetom Mesić i vlasnicom makrobiotičkog restorana “Priroda” Snežanom Jandrlić, osnovala je udruženje “Zdravlje i radost”, koja je organizovala dolazak u Beograd Mičija Kušija, danas najvećeg autoriteta u svetu makrobiotike. Nakon toga, nastavlja školovanje na “Kushi Institute” u Americi. Već nekoliko godina vodi ordinaciju “UNIMEDICA” u Beogradu, u kojoj primenjuje svoja znanja stečena širokim obrazovanjem iz oblasti makrobiotike, ali i zvanične medicine. Zainteresovani za konsultacije sa dr Bulajić mogu da dobiju informacije putem telefona: 011/2446956 i 064/2005421
     
  7. Sania

    Sania Истакнат член

    Се зачлени на:
    13 април 2010
    Пораки:
    511
    Допаѓања:
    7
    ОВАЈ ТЕКСТ НЕ ПОДЛЕЖЕ АУТОРСКОМ ПРАВУ И СВАКО ГА МОЖЕ КОРИСТИТИ КАКО ХОЋЕ. НАМЕЊЕН ЈЕ СВИМА КОЈИ МИСЛЕ ДА ИМ ОВАЈ НАЧИН ИСХРАНЕ МОЖЕ ПОМОЋИ. ОДГОВОРНОСТ ЗА ПОСЛЕДИЦЕ НЕ ПРЕУЗИМАМ, ЈЕР САМ И ЈА БИО УПОЗОРЕН ОД СТРАНЕ МАКРОБИОТИЧАРА НА ТО КАДА САМ ЗАПОЧИЊАО ТАКАВ НАЧИН ИСХРАНЕ!

    ДВОЈНА ПРИРОДА СВИХ СТВАРИ

    Макробиотичко кување је засновано на успостављању и одржавању равнотеже са нашом природном средином. Исходиште те равнотеже представљају две фундаменталне силе, опозитне и комплементарне, које налазимо у читавом космосу и које управљају свим појавама. то су: јин и Јанг.

    Када кувамо макробиотички ми користимо комбинације јин и јанг чиниолаца које су присутне у храни с циљем успостављања равнотеже. Али се у макробиотици избегавају крајности ради остварења равнотеже. Мада увек када претерамо у једном, одмах се намеће њена супротност, односно потреба за њеним успостављањем.

    Циљ макробиотичког кувања је постизање равнотеже или хармоније, како у нама самима, тако и између нас и средине која нас окружује, што доприноси мирноћи, опуштености и добром расположењу, за разлику од јако зачињене хране и меса које нас чини напетим, агресивним и нервозним.

    МАКРОБИОТИКА значи уравнотежење, налажење средине између Јина и Јанга. НАЈБОЉА ЈЕ ЗА ИСХРАНУ НЕУТРАЛНА ХРАНА. ИДЕАЛАН, У ТОМ СМИСЛУ, ЈЕ ИНТЕ-ГРАЛНИ ПИРИНАЧ! Али неутрално се најтеже задржава јер се најлакше избаци из равнотеже, али је кључ здравља. Циљ таквог начина исхране доприноси да се организам прочисти и врате његове одбрамбене снаге.

    ЕНЕРГЕТСКЕ КАРАКТЕРИСТИКЕ НАМИРНИЦА

    ЈАНГ:

    ДРОГЕ
    ЛЕКОВИ
    СИРЋЕ
    ШЕЋЕР
    МАСТИ
    МЛЕКО
    ЈЕЗГРА
    МАХУНАРКЕ
    ПОВРЋЕ
    КОРЕНИ
    ХЛЕБ БЕЛИ

    ЈАНГ ЈЕ СВЕ: ИСПОД ЗЕМЉЕ, ТАМНО, ВАТРА, ПРИТИСАК, ВРЕМЕ, ЖИВОТИЊЕ, УДЕСНО; СУВО, зими се једе сувља храна, али мора бити енергетски јача.

    ЈАНГИЗАЦИЈА ХРАНЕ ЈЕ ПРЖЕЊЕ, јер се тиме добија енергија, центрипетална енергија тј привлачење - сажимање. Најћешће се то ради са пиринчем пошто се опере, стави се у тигањ и меша док мало не пожути.

    ЈАНГ СУ И ЖИТАРИЦЕ: КУк*рУЗ, РАЖ, ЈЕЧАМ, ОВАС, и врло близу баланса

    БАЛАНС ЈЕ ПИРИНАЧ

    ЈИН СУ СЛЕДЕЋЕ ЖИТАРИЦЕ: ЖИТАРИЦЕ: ПРОСО, ПШЕНИЦА, ХЕЉДА

    ЈИН: ИЗНАД ЗЕМЉЕ, УЉЕ, ВОДЕНО; КРАТКОЋА; БИЉКА; СВЕЖИНА; УЛЕВО, тј. супротно од казаљке сата је експандирајућа енергија и центрифугална, чиме се таквим мешањем лакше ослобађа прљавштина из хране. (ставите у воду за прање поврћа мало соли, и видећете како се боље опере).

    ЦРНИ ХЛЕБ
    АЛГЕ
    МЛАДИ СИР
    РИБА
    МЕСО
    ЈАЈА
    СЛАНИ СИР
    СУВО МЕСО
    СО

    Макробиотичко спремање хране је ипак вештина, и њој треба приступити с дужном пажњом, јер кувањем, а потом и јелом које уносимо, ми кодирамо себе. Успешност балансирања намирница, коју карактерише односна енергија, представља основу макробиотике. У том смислу, позната је изрека: нека храна буде твој лек, а лек нека буде твоја храна.

    Како искористити принцип јина и јанга?

    ЈИН
    зима, ноћ, хладно, вода, ширење, пењање, лако, љубичасто, биљке, женско љуто, кисело, слано.

    ЈАНГ
    лето, дан, топло, ватра, скупљање, спуштање, тешко, црвено, животиње, мушко, слатко, горко

    Ако си мировао - ради. Ако си радио - одмори се! То је принцип Јина и Јанга.

    Даље, на пример: тровање месом, било да си се прејео или јео некувано, сирово. Интоксинација месом се манифестује високом температуром и проливом. Намирнице које неутралишу такво дејство меса су: љутика у мисо супи, печурке, саке, јечам.
    Тровање јајима: Неутрализује их: печурка, лимун, поморанџа, кисео купус, вино, алкохол и парадајз! жито или јечам, зелени чај.
    Тровање шкољкама и раковима. Неутрализује их: дајкон, рен, ђумбир, лимун.
    Тровање рибом. Неутрализује их: дајкон, рен. За сваки случај туњевину једи са слачицом, речне рибе са луком, љутиком, или першуном. Генерално је добар лимун.
    Тровање шећером. Неутрализује га: алге комбу и хиџики, чичак, шаргарепа, банча чај,
    Тровање сољу: Неутрализујемо јужним воћем: лимуном, поморанџа и њихови сoкови.
    Алергије: престати с млеком, и млечним производима, као прво. Затим све црвено и смањити шећер на минимум, а престати и с житарицама и само користити пиринач, али их поново уведите полако у исхрану, изгледа да глутен хоће да изазива те реакције.
    Астматични напади, спазам : коштице бресака и кајсија.
    Спазам горе, се лечи ''енергијама које се спуштају на доле'', а то је ђумбир,
    Повраћање је тенденција кретања енергије на горе и ван, а ми користимо супротно. Никако топло, али се прави чај од ђумбира и соли, пробај само со или ђумбир.
    Хемороиди су прекомерна силазна енергија која се лечи намирницама који распршују ову сабијену енергију. Увече једна кашика тофу сира.
    Uскашљавање слузи: нпр. изрендисан дајкон.
    Пролив: банча чај и сирће, или банча чај и умебоши.
    Алкохол: компензује се витамином «Ц». Умерена дневна количина је добра за срце.

    ВАРИЈАНТЕ ИСХРАНЕ:

    1. БЛАГА ВАРИЈАНТА ВЕГЕТАРИЈАНСТВА (С РИБОМ И БЕЛИМ МЕСОМ)
    2. КЛАСИЧНО ВЕГЕТАРИЈАНСТВО
    3. КЛАСИЧНА МАКРОБИОТИКА - ПРЕВЕНТИВА ПРОТИВ СВИХ БОЛЕСТИ
    4. МАКРОБИОТИКА КОД СЛУЧАЈЕВА ПОЈАВЕ РАКА.

    У зависности за коју се варијанту одлучите мораћете применити препоручена правила, како би се постигао максимални ефекат. У том смислу било би упутно да консултујете односне стручњаке, а овај преглед прихватите као иницијални. И десиће се контрадикторне ситуације, као у примеру алкохолизма када се препоручује да зависник настави с пушењем цигарета, а зна се ... тако и коришћење уља је апсолутно недозвољено у случају рака, док код класичне макробиотике постоји поховање у «дубоком» уљу, итд. Сагласно прихваћеној варијанти, нека врста поврћа препоручује се као примарна, а у другој, та иста су малтене јерес - пример у том смислу су лимун, спанаћ, и парадајз, паприка, (со,уље...)

    РИГОРОЗНА ДИЈЕТА: ИЗБАЦИТИ: без изузетка:

    1. Намирнице животињског порекла
    2. Све врсте меса и месних прерађевина и јаја.
    3. Све облике млечних производа.
    4. Све конзервисане и прерађене намирнице
    5. зачини, конзерванси, емулгатори, адитиви.
    6. пића: кафа, алкохол, сирупи и сокови
    7. шећери и бели и жути и квасац.
    8. све врсте масти и уља
    9. сва храна из замрзивача
    10. сва храна из микроталасне пећнице.
    11. Цигаре, цигарете, дроге и стимуланси


    МАКРОБИОТИЧКА ИСХРАНА

    ОСНОВНА ХРАНА: чине интегралне житарице, производи од интегралног брашна, поврће, супе, махунарке, алге.

    ПОВРЕМЕНА: сезонско воће, орашасти плодови, семенке, природни зачини и напитци.

    Сваки дан три оброка.

    Но без обзира на усвојену варијанту наглашавам следеће:

    За општу превенцију препоручујем да поштујете три основна елемента: витамини «А» и «Ц» и «влакна», и пре свег поврћа највише препоручујем купус. А дан нека вам почне цеђеном поморанџом. И пробајте да избаците млеко и млечне производе, као и сва меса, а рибу свести на минимум. Наравно, веза: беба-мајчино млеко се изузима.

    Витамин «А», (каротин): највише се налази у: бресквама, броколију, кајсијама, парадајзу, дињи, спанаћу, шаргарепи, шпаргли, тамно-зеленом, кељ, лиснатом, першун, зелена паприка. Витамин се лако не разграђује у води, али треба све кувати,. А, ако се кува, што краће и стављати у кипућу воду. Други начин је свеже, цеђењем сока, или сушене кајсије.

    100 грама следећег поврћа има ову количину витамина «А»:

    - шаргарепа - 2 милиграма
    - спанаћ - 1 милиграм
    - кајсија - 0,6
    - парадајз - 0,1
    - џигерица, жуманце, млеко ...

    Влакна: у поврћу, називају се пектинима, која спречавају висок ниво холестерола и регулишу колебање шећера у крви. Потребно је унети око 30 грама дневно. Влакна су угљоводоници и најпознатије су мекиње и интегрално брашно, бели пасуљ, грашак, купине, пашканат. Нешто мање их има у: јабуци, крушци, шљиви, јагоди, броколију, парадајзу, тиквицама. Влакна везују Цинк и Бакар и апсорбују их из организма. Узимањем ингегралних житарица овај се недостатак компензује. Влакна помажу организму да избаци лако из себе оне материје које му нису потребне, у том смислу олакшава пролаз фекалија кроз црева и избацивање бактерија, спречавају гасове и труљење. Мекиње су «закон», затим, љуске махунарки, целулоза, семенке, језграсти плодови, неољуштено. Али мекиње не користити редовно јер могу да блокирају апсорпцију хранљивих састојака хране. Шта се дешава? Елиминацијом отпадака средина постаје кисела што спречава развој штетних бактерија на рачун оних корисних за варење. Зато је добро јести кисео купус који је добар лаксатив, туршија, тамари, мисо, умебоши шљиве, кисела теста и остале ферментисане намирнице.

    -мекиње
    44%
    -бадеми
    15%
    -соја
    14%
    -грашак
    12%
    -пшеница
    10%
    -интегрални хлеб
    8%
    -кикирики
    8%
    -суво грожђе
    7%
    -сочиво
    4%
    -шаргарепа
    3%
    -јабуке
    2%

    Витамин «Ц»: је антиоксидант и потребна дневна доза је 30 милиграма. Доста је непостојан, и јако је осетљив на светлост, топлоту и кисеоник. Највише га има у: ананасу, броколију, црној рибизли, грашку, грејпфруту, јагоди, карфиолу, келераби, купусу, лимуну, поморанџи, парадајзу.

    Инхибитори: спречавају штетно деловање супстанце узрочника рака. То су пре свих: броколи, карфиол, кељ, купус, кинески купус, рен, келераба, бела репа, ротква, слачица.

    Скроб: људи га подцењују, али је то неправедно, јер намирнице које га имају у себи садрже заједно и «Б» витамин, беланчевине, гвожђе, минерале, влакна, имају мало масноћа. Зато - једите хлеб и тестенине, али их не «филујте» превише.

    Ферментација: све врсте ферментисане хране треба избегавати, а то се пре свега односи на квасац, јер под његовим утицајем, накнадно, долази до формирања етил-карбоната, који је доста «незгодан».

    Дозвољена и контролисана ферментисана храна: мисо, темпех, тамари соја сос, умебоши шљива и туршија.
     
  8. Sania

    Sania Истакнат член

    Се зачлени на:
    13 април 2010
    Пораки:
    511
    Допаѓања:
    7
    МИНЕРАЛИ

    Њих, природно има у храни, и природа их комбинује са амино-киселинама. Треба бити јако обазрив, јер минерали знају да направе збрку у организму, па уопште не помогну, јер може да наступи ланчана реакција која избацује из равнотеже остале минерале и допринети развоју неке болести. Ево примера: неко лечи анемију узимањем пилула гвожђа - ниво натријума расте услед адреналног система, повишен натријум спушта магнезијум, а то снижава калцијум и подиже калијум, а снижава се бакар и цинк - коначно: смањује се гвожђе још више! ЈЕР СВИ МИНЕТРАЛИ ДЕЈСТВУЈУ У ХАРМОНИЈИ ДА БИ ЈЕДАН ДРУГОГ ИЗБАЛАНСИРАЛИ. Екстремне дијете, патолошка стања доприносе да дође до дебаланса. Само избалансирана храна одржава минерале у правилном односу и нашу крв која је незнатно алкална, са рН 7, испод је кисела, изнад је алкална. Пример: што је храна киселија то је мање калцијума у организму, што проузрокује слабљење костију и квар зуба.
    Насупрот типичној храни, макробиотичка доприноси вишем нивоу енергије, имуност на прехладе и грип, добар рад желуца, јаче кости и зуби. МОРСКЕ АЛГЕ СУ НАЈВЕЋИ ИЗВОР МИНЕРАЛА

    Калцијум: гради здраве зубе, и кости, помаже згрушавању крви, регулише откуцаје срца, и равнотежу минерала. Бадем, дајкон, алге дулсе, зелено лиснато, језграсти плодови, першун, алге, сусам, производи соје, поточарка, банча чај, сусам, кељ, прокељ, сменке сунцокрета, леблебије, тофу.
    Хлор: потпомаже варење и пражњење, подржава нормалан рад срца. Целер, зелени купус, кељ, зелена салата, пашканат, ротквице, морске алге, поврће.
    Јод: стимулише тироидну жљезду која регулише темпо варења. Важан је за раст и развој. Рибе, зелено лиснато, морске алге.
    Гвожђе: потпомаже стварање хемоглобина и миоглобина, довод кисеоника до ћелија и спречава анемију. дневна потреба је 10 мг: сочиво, житарице, сушене: кајсије шљиве и грожђе, ораси, пшеничне клице, џигерица.
    Фосфор: Гради и одржава зубе, кости, косу и нервно ткиво. Помаже ћелијама у апсорпцији масноћа и угљених хидрата. Махунарке, језгра, семенке тикве, морске алге, сусам, синцокрет, поврће, интегралне житарице.
    Калијум: Одржава равнотежу минерала и телесне тежине, јача мишиће, доприноси расположењу и лепоти. Махунарке, купус, кестен, суво воће, алге дулсе, воће, зелено лиснато, језгра.
    Natrum: Потпомаже варење, убрзава елиминацију угљен-диоксида, регулише телесне течности и рад срца. Краставци, рен, зелено лиснато, мисо, коренасто, морске алге, сусам, тамари.
    Mg: лиснато: кељ, блитва
    Se: алге, морска храна, житарице, шпаргле, печурке, бели лук

    ВИТАМИНИ У ИНТЕГРАЛНИМ ЖИТАРИЦАМА

    Витамини су хранљиви састојци у организму, не због енергије, већ због своје способности да регулишу потребне хемијске процесе и реакције у организму. Доприносе да се искористи енергија хране коју уносимо у организам. Без њих бисмо остали гладни иако бисмо се «сити» најели. Али и превелике количине могу бити штетне, као нпр: Ц,Д,Е. Али ако се хранимо макробиотички о томе не треба да бринемо уколико обезбедимо разноврсност исхране овим намирницама.
    Макробиотичка исхрана нас снабдева свим неопходним витаминима у количини која је апсолутно довољна за наше дневне потребе.
    «А» - каротин, потпомаже раст, репродукцију и развој. Има утицаја на кожу, зубе, слузокожу и ниорманлан вид. Одржава отпорност према инфекцијама: налази се у жутом, наранџастом, зеленом лиснатом, и види горе.
    «Б» је група витамина која потпомаже у процесу варења и коришћења енергије из угљених хидрата и подстичу отпорност организма према инфекцијама. Наравно, има их у интегралним житарицама.
    Б1 - тиамин : потпомаже асимилацију скроба и шећера; ствара апетит и енергију. Помаже варењу, функцији срца и јетре. Махунарке, зелено лиснато, језграсти плодови, семенке, поврће, интегралне житарице.
    Б2 - рибофлавин: побољшава отпорност према болестима. Побољшава нормалан раст и развој. Побољшава здравље коже и вид. Бадем, зелено лиснато, печурке, сојини производи, поврће, интегралне житарице
    Б12 је потребан у сићушним количинама и доприноси спречавању дегенерације нервног система и ћелија и потпомаже у стварању црвених крвних зрнаца. Углавном се налази у биљном ткиву, па га надомешћујемо кроз алге, комбу алга, љускаре, белу рибу, клице махунарки, темпех и мисо, производи од соје.
    «Ниацин - АБ витамин»: користан за ментално здравље и нервни систем. Помаже одржавању апетита и здрављу адреналног система. Зелено лиснато, печурке кикирики, махунарске, језграсто, семенке сусама, сунцокрета, интегралне житарице.
    «Ц» о овом витамину постоји погрешна представа да лечи разне прехладе итд, али потпомаже отпорности према инфекцији. Он пре свега, штити нервни систем, жлезде и везивна ткива од оксидације и потпомаже апсорпцију гвожђа. Макробиотичка исхрана апсолутно задовољава дневну потребу од 50 милиграма. Налази се у зеленом лиснатом поврћу, прокељу, кељу, воћу, першуну, клицама, поточарка, свежем воћу и поврћу.
    «Д» заправо и није витамин, јер се он синтетизује у организму. Игра улогу у апсорпцији калцијума у организму и важан је за одржавање здравих костију и зуба. Његова потребна доза није могуће задовољити кроз храну, већ се ствара излагањем тела и коже сунцу око 15-20 минута дневно, има га највише у риби.
    «Е»: налазе се у нерафинисаним уљима: сусамово, кук*рузно, маслиново, семенке, језграсти плодови. Верује се да је антиоксиданс, супстанца која не допушта да кисеоник оштети важне молекуле и структуре ћелије, па је користан за репродукцију, рад срца, и искоришћавању масних киселина. Нема доказа да продужује живот и да делује на сексуалну моћ. Препоручљива дневна доза је 10 милиграма и надомешћује се конзумирањем шоље зеленог лиснатог поврћа, језграсти плодови, семенке.
    «К»: важан је за згрушавање крви и спречавање крвављења. Налази се у зелено лиснатом, клицама, морским алгама, поврћу и интегралним житарицама.

    Како почети?
    Најбоље је усвојити макробиотички начин исхране када човек стекне оповерење у њу и верује да му може помоћи - тек тада ће му стварно помоћи. Почети постепено с увођењем намирница које су најпознатије и што једноставније и разноврсније, никада не мешати више од две-три намирнице по оброку. Јер попут религије и филозофије, и макробиотичка исхрана се заснива на филозофским принципима равнотеже и склада, јина и јанга.

    ОПШТЕ ПРОПОРЦИЈЕ У МАКРОБИОТИЧКОЈ ИСХРАНИ:

    50-60% ИНТЕГРАЛНЕ ЖИТАРИЦЕ
    20-30% ПОВЋЕ
    5-10% МАХУНАРКЕ И МОРСКЕ АЛГЕ
    5-10% СУПЕ
    5% ЗАЧИНИ, ДОДАЦИ, НАПИТЦИ, СЛАТКИШИ

    (воће се конзумира повремено и никада заједно с поврћем)

    Кључ дуговечности: (6:1) енергија-градивне материје

    75% калорија треба обезбедити из сложених угљених хидрата (житарице)
    25% калорија из протеина и масти

    У просеку макробиотичка исхрана требало би да има следећу енергетско-калоричну слику:
    12% од протеина
    15% од масноћа
    73% од сложених угљених хидрата.

    ШТА ВАМ ТО ГОВОРИ? ИНТЕГРАЛНЕ ЖИТАРИЦЕ СЕ САСТОЈЕ ИЗ СВЕГА ШТО ЈЕ ПОТРЕБНО ЉУДСКОМ ОРГАНИЗМУ И ТО У ИДЕАЛНИМ ПРОПОРЦИЈАМА.

    Ево и тих намирница: Јечам, пиринач, резанци од хељде, интегрално кук*рузно брашно, просо, каша од овсених пахуљица, кокице, раж, пшеница, Прокељ, купус, шаргарепа, карфиол, целер, сладак кук*руз, дајкон, кељ, зелена салата, печурке, црни лук, першун, пашканат, грашак, бундева, боранија, тиква, репа, поточарка, азуки, леблебије, сочиво
    Овим се обезбеђује мањи рад јетре и бубрега и најмање отпадака. Уствари, поента је у добијању енергије а не градивних материја, које су важније за мишићну масу, развој, за витални раст и обнову. То се пре свега односи на протеине из којих се стварају амино-киселине, затим за развој ћелија раста и метаболичких процеса. Енергетске намирнице, сложени угљени хидрати треба да замењују просте угљене хидрате који спорије сагоревају и без осцилација, док прости шећери, слаткиши, ту спада и мед, очас пређу у крв. И сада се враћамо на скроб који се налази у интегралном зрну, који је идеалан у том смислу и најбоља храна која се може јести. Прости угљени хидрати оштећују здравље!

    Треба знати да нагло или искључиво, узимање угљених хидрата производи велику количину масти у крви и доводи до срчаног удара. Макробиотичком исхраном контролисано се складишти гликоген без шока по организам, јер су житарице енергетски избалансиране, у сваком погледу.

    ПРОТЕИНИ се налазе и у: житарицама, махунаркама, поврћу, алгама, семенкама, језграстим плодовима, воћа, рибе, бела меса. Проблем настаје због једноличности исхране и паралелно висок проценат масти у тим намирницама. А протеина има и у : црвеном месу, живини, и млеку које имају висок ниво супстанци које доприносе коронарним и другим болестима, холестеролу. Високо протеинска храна умањује: гвожђе, магнезијум, калцијум, цинк, фосфор, и повећава ризик од рака.
     
  9. Sania

    Sania Истакнат член

    Се зачлени на:
    13 април 2010
    Пораки:
    511
    Допаѓања:
    7
    ПА ХАЈДЕ ДА НЕШТО И ПОЈЕДЕМО

    А пошто треба да једеш приступи кухињи смирено и заборави на све проблеме јер: ЈАКО ЈЕ ВАЖНО ДА СЕ ПРИСТУПИ КУВАЊУ СМИРЕНО, С РАСПЛОЖЕЊЕМ, ОПУШТЕНО И С ЉУБАВЉУ, ПОШТО ГА ЧОВЕК СВОЈИМ РАСПОЛОЖЕЊЕМ КОДИРА. ПРИПРЕМАЊЕМ ХРАНЕ ОНА ПОПРИМА НАШУ МЕНТАЛНУ ЕНЕРГИЈУ.
    Човек мора бити свестан сваке своје активности и контролисати је.
    ЖВАКАЊЕ: и вода се жваће, а правилно је жвакати 30-40 пута сваки залогај. Ензими из пљувачке доприносе да се угљени хидрати још у устима варе. Жвакати док храна не буде кашаста.

    АЛГЕ (чистачи организма)

    Некада су људи узимали камен из потока и стављали га у пасуљ који су кували да не би надимао, а данас се користе алге које у себи садрже знатну количину Селена које са Стронцијумом граде топива једињења. а Стронцијум истискује калцијум из костију и тешко га је избацити из организма - са Селеном се једино може везати - и избацити из организма.
    Богате су калцијумом, фосфором, магнезијумом, гвожђем, јодом, натријумом, витаминима: А, Б1, Б12, Ц. Захваљујући садржају минерала прочишћавају наш организам, уклањањем киселости доприносећи благој алкалности крви. Делотворне су код повишеног притиска, артритиса, артериосклерозе, алергија, нервним поремећајима. Разлажу масне и слузне наслаге настале претераним узимањем меса, млечни хпроизвода и шећера.

    КОМБУ АЛГА: Доприноси дуговечности, интелигенцији и бистрини ума. Ако се кува са тамаријем повећава сексуалну моћ. Кува се обавезно заједно са житарицама и пасуљем да не би дошло до надимања, а може и ВАКАМЕ која је сварљивија. Заједно се стављају у воду и не мора се појести по завршеном кувању. Обично се ставља на дно, пошто се предходно потопи да набубри неколико минута, (не бацај ту воду) - па махумарке. Она спречава и да се пасуљ распадне и скраћује време кувања. Користи се за:
    1. чорбе од поврћа.
    2. у пећницу: са сусамом и шаргарепом
    3. у пећницу: лук, шаргарепа, купус, со , вода, 180 ст, � воде, све у ватросталну.
    4. само шаргарепа или дајкон.
    5. кување: лук, шаргарепа, вода �, тамари 10`.

    ВАКАМЕ: је одбра за притисак и срчане тегобе.
    1. лук, алага, па � тамари, 10`
    2. са шаргарепом. све исто као претходно.

    АРАМЕ АЛГЕ: има Селена, минерала, користе се када је топлије: у гулаш или шаргарепу.
    1. уље, лук, натопљена араме, Ш, крчкај, тамари, па 20`.

    ХАЂИКИ АЛГЕ: има више калцијума од млека. Једе се уз сочиво и пасуљ.
    1. као и 1 од араме.

    КАНТЕН: је идеална за пражњење црева.

    ФУНОРИ: уклања токсине од печурака.

    НОРИ: додатак супама и варивима.

    АГАР-АГАР: је бела алга која кувањем даје желатинску масу, 'КАНТЕН. За спремање аспика.


    ЧАЈЕВИ:

    БАНЧА ЧАЈ: је неутралан. Суви листови купине, јагоде или малине су замена за банча чај. Има три пута више калцијума од млека. Припре: испече се 2-3 мин уз мешање стално. Иде 2 супене на 1 лит воде и може опет да се користи додавањем новог, до 7 дана. Пити га између оброка јер може да смета варењу.
    У кипућу воду 2 шоље воде, 3 каф. каш. чаја, кувај 5 мин и нека чека 20 мин са стране.
    ЗЕЛЕНИ ЧАЈ: је Јин и треба га пити лети.
    ХАЈДУЧКА ТРАВА: добра за женске репродуктивне органе. Неутралан је као банча. Може се пити у неограниченим количинама.
    НЕВЕН: пије се и гркоће, и сок је добар код брадавица.

    ВОЋЕ:
    Је Јин, а и СОКОВИ. Јабука се једе пре јела и никада увече јер надима.
    Јако је здраво: јести рендане јабуке и шаргарепу.

    СОКОВИ:
    СОКОВИ СУ ЈИН, АЛИ СВЕЖЕ ОЦЕЂЕН СОК ЈЕ ЈАНГ. Он иначе неутралише стање настало прекомерним уношењем соли. Сокове никада не треба пити хладне јер паралишу пробавни тракт. Сви који имају Јин стање треба да га избегавају.
    Јако је здраво: пити оцеђену боквицу и хајдучку траву на специјалним машиницама цедити. и помало пити. И оцеђен лист младе пшенице.

    ПОВРЋЕ:

    НЕ КОРИСТИТИ - ПАПРИКА: је јако Јин, уопште се избегава - поготову не запршка!
    НЕ КОРИСТИТИ - ПАРАДАЈЗ: Свака биљка која је јестива, јестиво је и стабло, али парадајз не. Он се генерално избегава, а једе се увек са месом јер је месо Јанг а прадајз је црвен и и Јин. Једи га живог, никако куваног , нити зими. Сем «О» групе.
    НЕ КОРИСТИТИ - КРОМПИР: је јин, врло брзо огладниш после њега, и тера ти инсулин да се лучи. Не користи се.
    НЕ КОРИСТИТИ - ПЛАВИ ПАТЛИЏАН: осим врх плода за лек.

    ЛИСТ МАСЛАЧКА: не користи се цвет
    ЛИСТ САЛАТЕ: само не из стакленика
    ЛИСТ ЗЕЉА: за чорбе и сармице
    ЛИСТ БЛИТВА: за чорбе и сармице или као вариво. кува се око 1 минут.
    ЛИСТ КОПРИВА: може и чај и у чорбе.
    ЛИСТ ШАРГАРЕПЕ, користи се
    ЛИСТ ПЕРШУНА, изузетно благотворан
    ЛИСТ ЛОВОРА, може

    ГЛАВИЦА КУПУС:
    Сармице: Четири листа купуса кувати док не омекша, па остави да се охлади. На мало уља динстај лук на коцке � , шаргарепу на коцке �, печурке исто � целер � исто и 1 хељду, вода 2. Све око � сата. Увиј сармице додај Тамари и крчкај још 20 мин.
    ГЛАВИЦА КИНЕСКИ КУПУС: кува се у кључалој води са умебоши шљивом пар минута.
    ГЛАВИЦА РАШТАН: кува се ао и кељ
    ГЛАВИЦА КЕЉ: се пере лист по лист и скида средња жила, а сече се по 90 степени у односу на влакна и кува се пар минута - као и све друго - кратко. И без соли да не би био горак!
    - може да се кува са шаргарепом и тамаријем.
    ГЛАВИЦА КАРФИОЛ: похуј
    ГЛАВИЦА БРОКОЛИ: Кратко га попари у кључалој води, до три минута да не изгуби боју, исецкај, додај чењ белог лука сецканог, маслиново уље, лимун.
    ГЛАВИЦА ПРОКЕЉ-ПРОКУЛЕ: кува се у кључалој води пар минута.
    ТИКВА-БУНДЕВА: у чорбе и уз разне житарице.
    ТИКВИЦЕ: Користити само у сезони.

    КОРЕН ПАШКНАТ: умерено јести. добар у пасуљу.
    КОРЕН ШАРГАРЕПА: «А». У случају анемије, веома је корисно јести кувану шаргарепу, помаже лечењу бубрега кад они изазивају отицање ногу.
    - Шаргарепа са Араме алге: Намочи алге, а шаргарепу исеци укосо на колутиће, а потом на резанце, кротко је пропжи на мало уља и додај алгу. Динстај, па тамари.
    КОРЕН ПЕРШУН: за супе
    КОРЕН ЦЕЛЕР: Лепа салата: рендан на «јабуку» са киселим купусом.
    КОРЕН БЕЛИ ЛУК: ДА- добар за снижавање притиска, али га не једи сваки дан.
    КОРЕН ЦРНИ ЛУК - ДИНСТАЊЕ. Мало воде и СУСАМОВОГ УЉА и динста се док не постане стакласт. Лук динстан само на води је стакласт и другачије је енергије него на уљу.
    КОРЕН КЕЛЕРАБА за чорбе или изрендано и динстано.
    КОРЕН РЕНА као зачин
    КРАСТАВАЦ диуретик, мање се користи
    БОРАНИЈА У СЕЗОНИ, изузетно је корисна
    ГРАШАК У СЕЗОНИ, да, у комбинацији за житарицама
    КОРЕН ЛОТОСА: исеца се на кришке или се сув предходно потопи. кува се око 20 мин, додај тамари па још 10 мин. помаже код отапања слузи у организму, нарочито дисајних органа.
    КОРЕН ДАЈКОН: (Рапханус сативус), дуга бела ротква: благотворан је за одстрањивање из организма сувишне слузи, масноћа, протеина и воде, нарочито после конзумирања веома масне хране, у том смислу је добро на кашику рендане репе помешати пар капи тамарија.
    1. потопи комбу 10`и изнад стави дајкон на колутове, на тихо 40 мин, док комбу не омекша, додај тамари па још 2-3 мин док се вода не укува. Ово можеш јести сваки дан, све до одстрањивања масноћа. Може и сушени дајкон.
    2. Потопи осушени дајкон док не омекша, 10 мин. проспи воду. додај тамари.
    КОРЕН МАСЛАЧКА: куван је добар за стицање виталитета, јача желудац и црева. може и сушен и као чај. Користи се све осим цвета.
    КОРЕН РОТКВИЦА: за туршију, а лист може да се похује.
    КОРЕН ЧИЧКА (Арцтиум лаппа),: потпомаже уринирање, и потпомаже физичку виталност и окрепљује. Добар је за супе, гулаше, јела од алги, или динстан са шаргхарепом,

    ПЕЧУРКЕ: Буковаче, Шампињони, Вргањ
    ШИТАКЕ ПЕЧУРКЕ: стављају се у чорбу 1-2 целе или сецкане, али предходно потопљене 10-20`.


    МАХУНАРКЕ:
    (ОНЕ НИКАДА НЕ ТРЕБА ДА БУДУ ГЛАВНО ЈЕЛО НЕГО САМО КАО ПРИЛОГ)

    СОЈА: као целовито зрно има неке супстанце које нису најпогодније за човека. Користи се у облику: брашна, мрвица, коцкица и шницли и праве се сир, млеко итд. ЈАКО ЈЕ КОРИСНА У: зачину МИСО, ТАМАРИ сосу, ТОФУ сиру. Користи се на разне начине: мрвице за ћуфте с месом, коцкице или шницле. Око ње се води полемика, јер је изгледа доказано да у њој има неких штетних састојака по човека, али су производи од ње ОК.
    ТОФУ сир се додаје на коцкице у супу и увече се једе по једна кашика за хемороиде. Чува се у фрижидеру до 20 дана уз свакодневно мењање воде.
    МИСО: ферментисан производ соје, са евентуалним додатком јечма, служи за намазе, супе - не кува се јер се губе ензими којису важни за варење. (Са, Фе, «Б»). Његова енергија тежи на горе, полако, зато је добар за побољшање пробаве и снабдевање енергијом. Јако је важан за процес чишћења организма.
    НАТО: је богат избор протеина и има загревајуће дејство. Помаже варењу и пражњењу црева, побољшава функцију бубрега, и сувоћу вагине у току сношаја. То је врста зачина-пасте! од соје. Добро га је помешати с тамаријем и љутиком или нарендисаним дајконом и служити преко пиринча, додати у мисо супу.
    1. Кувај сојино зрно с алгом комбу, док не омекша. Додај лук, шаргарепу и настави још 1-2 сата. Додати Тамарија и мисоа. Ово је врло енергетски јака хрна. Е, а код сексуалних слабића додај му у све то главу лососа док не почне да се топи!!!!
    Црна соја користи се код асматичара и кашља, и за побољшање функција репродуктивних органа оба пола.
    АЗУКИ ПАСУЉ: Он јача бубреге, регулише виталност и шећер у крви и олакшава пражњење црева. Такође избацује отрове из организма, уједи животиња једе се самлевен пасуљ помешан са врелом водом - тада се једе 4-5 дана. Нормализује менструални циклус, а неколико целих зрна одлаже га.
    1. кува се са алгом комбу уз стално додавање воде, док није 80%, па со, па још 20`; укупно 2 сата.
    2. Потопи га око 6 сати, па смекшану алгу на дно, па пасуљ, када проври смањи и крчкај 40`. Ставо од горе бундеву или шаргарепу или паштрнак, па јоШ � дон сви не омекшају и додај воде ако треба. При крају Тамари или со, па још мало.

    ПИНТО ПАСУЉ: са додавањем воде, а можеш додати шаргарепу и лук па још 1 сат.
    НАШ ПАСУЉ: исто као пинто, а може и мисо.
    ЛЕБЛЕБИЈЕ: потапају се преко ноћи и са том водом кувати.
    1. 1:3, 1-1� вода, па со па још 1 сат.
    2. додај комбу 8 цм.
    3. после 1 сат додај лук, шаргарепу.
    СОЧИВО: (Fe), теже се вари, више је Јанг, као и бели пасуљ. Додаје се вода.
    Припрема: Алге вакаме, араме, сецкана шаргарепа, 1 сат, мисо.
    А може и прво лук, па сочиво, вода, а при крају сецкани бели лук.

    ЖИТАРИЦЕ:

    Увек када се сервирају житарице посути их семнкама или гомасојем, бундеве или сунцокрета због бољег искоришћења неких витамина.

    ПИРИНАЧ: ЈЕ НАЈИДЕАЛНИЈИ ЗА ЈЕЛО И СПРЕМАЊЕ. Евентуално се пропржи зими да би дао више енергије.
    Стави се комбу алга, пиринач и вода и када проври на «3» стави се прстохват соли, за сваку шољу пиринча. Затим се затвори и кува се на «1». Врео се ставља у тегле, а када се охлади у фрижидер и једе када и колико ти треба.
    1. Куван у експрес лонцу: комбу, опран пиринач, со, 1:1,5, 1 сат.
    2. У обичном лонцу: 1:2 - до упијања све воде.
    3. Пиринчана каја: 1:5 - добро за све врсте болести. За промену додати поврће, нпр. кинески купус, дајкон или чак умебоши шљиву.
    4. Пржени: тигањ намазан уљем, лук, кувани пиринач. поклопљено крчкати 10-15. Тамати па још толико.
    5. Пржени 2: све исто само додај љутику, прешун, лук и шаргарепа, гајкон и његоволишће, луки махунарке, кинески купус, и печурке, лук и целер.
    6. Са махунаркама. Прво � сата кувај махунарке, па у охлађено додај пиринач и кувај 1 сат.

    ПШЕНИЦА: припрема се као и пиринач: много јој је потребно времена да се скува па је добро да је увече натопиш. Зрна се тешко жваћу па се таква тешко варе - ја је самељем када је скувана.
    1. � пшенице, � пиринчa или нека друга житарица и 1,5 воде.
    2. пржена пшеница - као и пржени пиринач.
    3. са поврћем - као и пиринач.
    СЕЈТАН: је пшенични протеин (протеини, Са, мијацин) - у виду хлеба се прави, замена за месо, а не соја! Може се заледити у фризу.
    ТЕМПЕХ - то исто причају и као за сејтан и зову га сојино месо. Када се он једе тог дана ти не требају махунарке.

    КУк*рУЗ: је данас пун хемикали&

    Ј Е Л О В Н И К

    КУВАЊЕ:
    КУВАЊЕМ ХРАНА ПОСТАЈЕ ЈАНГ. КУВА СЕ УГЛАВНОМ У ЕКСПРЕС ЛОНЦУ ЈЕР СЕ ИЗВЛАЧИ СЛАТКОЋА ИЗ ЖИТАРИЦА. АЛИ ИЗБЕГАВАЈ АЛУМИНИЈУМСКО ПОСУЂЕ И ТЕФЛОН, А МИКРОТАЛАСНУ ПЕЋНИЦУ НИКАКО КОРИСТИТИ.


    ПИРЈАЊЕЊЕ (динстање):

    1. мало уља, рендано поврће, со, 10`, тамари па још 3`
    2. са уљем и водом: прво се на уљу око 5` па се дода вода док не испари:
    3. само на води - што је врло важно - пробај - уради тако. И увек некако иде: комбу, поврће,со, па ври. па зачин: со, мисо, тамари.
    4. На пари: поклопљено око 7`.
    5. Нишиме: комбу, разно поврће, вода до поврћа, со, мало тамарија. 20 минута
    6. Кнпира: загреј мало уља, чичак и шаргарепа, мало соли, пржи 2-3 минута , мало воде и тамарија, и док вода не испари.


    ПОХОВАЊЕ (ТЕМПУРА):
    СМЕСА ЗА ПОХОВАЊЕ: � кук*рузно или јечмено брашно, а исто толико белог обичног, ако имаш додај мало кузуа и дода се вода да буде гушће него за плачинке и стоји 2-3 сата. Овде се не додаје црно брашно јер више уља упије него бело - од два зла изабери мање!
    А ПОХУЈЕ СЕ СВЕ ШТО СЕ СКУВА, МАЛО: карфиол, лук, шаргарепа, паштрнак, тофу, лист шаргарепе и лист ротквице.
    ШАРГАРЕПА НИШИМЕ: исецкана укосо је најибалансиранија, а наизменично сада и скува се. Охлади се . Убаци се у смесу за поховање и похује као мекике у пуно уља. А може и лист шаргарепе.
    КАРФИОЛ: исто као и шаргарепа, кува се са мало соли и на цветиће - и кратко.
    ЦРНИ ЛУК: исецкан на веће колутове и прокуван на крају свег поврћа.
    ТОФУ СИР: коцкице усоли и уваљај у брашно па у темпуту па похуј.

    КОМБИНАЦИЈЕ ПОВРЋА:
    - кељ
    - шаргарепа+лук
    - купус+шаргарепа+лук
    - тиква+лук
    - целер+печурке.
    - кељ+шаргарепа
    - купус+сеитан
    - прокуле
    - пашканат+лук
    - кинески купус+печурке+тофу
    - прокуле+карфиол
    - грашак+љутика
    - кинески купус+целер
    - артичоке+тофу
    - кук*руз+лук
    - лук+кук*руз+купус

    СУПЕSadдва пута дневно)

    СУПЕ: першун, празилук, шаргарепа, паштрнак, коцкице тофуа, вакаме. Поврће се не љушти нити струже већ чисти трљањем са четком, очисте врхови, одбаце оштећени делови ножем. Пошто је супа јин, поврће се сецка на коцкице ситније - колутићи па на четири дела. Кувај. Када проври додај празилук, а када је готово, после 15 мин. поспи сецканим першуном и додај МИСО - ван ватре када се супа прохлади. Иначе, најбоље је мисо размузизи у мало воде или супе, па га потом сипати у супу.
    Када се кува супа, па и све друго, треба тежити да се не меша да не би уносили спољне вибрације и да би се добила хармонична комбинација - због позитивног кодирања.
    Генерално ређати: алга, лук, шаргарепа, житарице. Значи на дно иду јин, а на врх јанг.
    Зелениш иде у задњих 10 мин јер тада задржава природну зелену боју.
    СУПА ТРЕБА УВЕК ДА БУДЕ ЈЕДНОСТАВНА - НЕ КОМПЛИКУЈ!

    1. Основна мисо супа: вакаме, лук, � вода, од врења, тихо 15 мин. Сипај размућени мисо (1 кашичица на тањир супе), послужи сецканим младим луком или першуном
    2. исто као претходно, плус тофу, зелени део дајкона или шаргарепа.
    3. вакаме, лук, тофу.
    4. или: шаргарепа и тиква.
    5. или: кинески купус и шаргарепа.
    6. или: лук и бундева
    7. или: купус и шаргарепа
    8. Мисо 5: проврела вода, љутика; гарнирај са � листа норија, мисо.
    9. Мисо 6: проврела вода, шаргарепа, кинески купус, тофу, мисо, нори/љутика.
    10. Мисо 7: � шоље дајкона на режњеве 5 мин, вакаме, па док не омекша. мисо + сецкани млади лук.
    11. Мисо 8: поврће, алге, стави у кључалу воду.
    12. Од проса: лук, шаргарепа, просо, со. Уз додавање воде, а задњих 10 мин целер, при крају лишће, па мисо.
    13. Од проса 2: опран просо пропржи. У лонац, слој по слој: целер стабло, лук, евентуално остало поврће, па просо. Вода се додаје и не меша се. Мисо. Пре послужења нори алга за украс и першун
    14. Уместо проса: јечам, пиринач, хељда, овас, пшеница
    15. од јечма: лук, шаргарепа, целер
    16. Пиринач и бундева: лук, бундева, пиринач, со, 1 сат.
    17. Јечам и сочиво: 2:1, лук, јечам, сочиво, со, после целер, печурке, па још 20 мин.
    18. Јечам и пасуљ.
    19. Тамари бистра супа: шитаке се натопе око 20 мин. Комбу, шитаке, и 5`можеш извадити их и за нешто друго искористи, па додај тофу док не исплива на површину. Тофу не сме бити тврд. Тамари око 2-3 мин. Гарнирати младим луком и нори алгом.
    20. Све исто а уместо тофуа употребити друго поврће.
    21. Бистра супа: комбу, тамари, 15 мин, љутика, нори.
    22. Ањина супа: комбу, шитаке, лук, шаргарепа, целер, просо, � воде, пар капи тамарија, мало соли. При крају можеш додати: спанаћ, блитву, или неко лиснато поврће. На крају додај першун.
    23. Са пилећим месом: исто или слично као претходно, уз додавање белог пилећег меса.

    ЧОРБЕ

    ЧОРБЕ се не препоручују пуно да се праве - пре супа. Уколико вам чорба није жељене густине, ви на крају додајте кашику кук*рузног гриза или кук*рузног брашна и пар минута прокувајте. )то би сте урадили и са пшеничним гризом код обичних чорби).

    1. Кук*рузна крем супа: скувај свежа зрна па остави. На уљу лук динстај са кук*рузом, со, кук*рузно брашно, коцке целера. Мешај да се не згрудва, � па першун.
    2. Тамари чорба: све исто као и предходно само нема кук*рузног брашна.
    3. Кук*рузна чорба: целер, лук, кук*руз окруњен, со. Тамари, першун, млади лук, нори алга.
    4. Чорба од сочива: лук, шаргарепа, чичак, сочиво, со, � па першун, а може се додати и Тамари
    5. Чорба од сочива 2: све исто, али се поврће издинста на уљу, ако смеш.
    6. Хранљива чорба од јечма: лест целера, лук, шаргарепа, па јечам. со . крчкај, тамари сос, гарнирај нори алгом и першуном.
    7. Хранљива чорба од јечма 2: можеш предходно скувати јечам 1:1, � .
    8. Од пиринча: обарити шитаки печурке и комбу алгу 2-3`па исецкај и врати, па пиринач и кувај � па целер још 5` и гарнирај младим луком. а можеш и додати мисо који ће ти загрејати организам.
    9. Чорба од азукија: комбу исецкана, азуки, да проври па 1 сат док не омекша. У другу посуду лук и шаргарепа pa азуки и на врх комбу, со. још 20`док поврће не омекша, па тамари, па 5`, гарнирај младим луком.
    10. Чорба од азукија 2: уместо шаргарепа и лука може бундева.
    11. Чорба од сушеног грашка исто као горе.
    12. Чорба од сушеног грашка 2: лук, шаргарепа, вакаме, 1:4, со, па док не буде густа.
    13. Чорба од леблебија, натопи их преко ноћи. Комбу, чичак, Ш, со, па першун/љутика.
    14. Од поврћа: натопи печурке шитаке. Комбу, шитаке, па да проври, па извади и на резанце их исецкај, па врати, лук, со, целер, тамари; гарнирај мрвицама.
    15. Од тикве крем супа: тиква на коцкице, со, па док не омекша, па пропасирај и врати, па 20 мин и першун.
    16. Чорба бундеве: лук, бундева,� ,испасирај, још 20`, гарнирајмладим луком или першуном.
    17. Од поврћа 2: комбу, Ш, чичак, со, лук, 1 сат, тамари, па још 15-20 мин.


    Г О Т О В А Ј Е Л А:

    ГУЛАШ ОД СЕЈТАНА: исцеди, нарежи га, па у брашно о пропржи у мало уља да порумени, остави са стране. Издинстај лук, ситно сечен на колутове, додај сејтан, мало уља, воде и крчкај поклопљено. Додај трњине, ђумбир и целеров лист. Сервирај на листу салате.
    ДУРУМ ТЕСТО И КУПУС: скувају се 250 гр резанци у сланој води, испери ладном водом. Тигањ с кашиком уља (или две кашике воде), купус, а поврх резанци, поклопи. Када се резанци, после 5` загреју, � кашике тамарија или со, и млади лук. служи се топло или хладно.
    ДУРУМ ТЕСТО 2: с другим комбинацијама поврћа: шаргарепа и лук, млади лук и печурке, купус и тофу.
    «ШПАГЕТИ»: динстај лук и печурке на мало уља, додај тесто и по мало воде; при крају тамари.
    ПРОЈА: кук*рузно брашно, со, уље од кук*руза, кисела вода, тофу сир, зелено лиснато.

    СОСОВИ:
    (обично за умакање испохованог) - КРЧКАЈ 1-7 мин. На крају поспи с` алгама, здробљеним, печеним сусамом.

    1. од дајкона: � чајне стругани дајкон, супена Тамари, 1 супена вода.
    2. Од ђумбира: 1/8 чајне, 1 супена Тамари, 1 супена вода.
    3. од лимуна: 2 кашике Мисо, 6 чајне лимуна или мандарине.
    4. тиква, лук, мисо
    5. тиква, јабука
    6. љутика, першун, сусамово уље, умебоши.


    НАМАЗИ:
    НАМАЗ 1: тофу прокувај,, оцњеди и изгњечи са першуном, мисо и мало тамарија, . А може и са младим луком или црним луком. Чувај у фрижидеру у теглици.

    САЛАТЕ:

    САЛАТА 1: кисео купус исецкан на штапиће, целер рендан, уље од маслина, целеров лист.

    (ПРЕСОВАЊЕМ): изрендај, посоли, изгњечи, да стоји преко ноћи, да би ферментирало, или после 2 сата или сутра једи. Можеш и додати сирће.

    САЛАТА 2: КУПУС И ЛИСТ ПЕРШУНА
    САЛАТА 3: КУПУС И ШАРГАРЕПА
    САЛАТА 2: ШАРГАРЕПА И ЦВЕКЛА

    ТУРШИЈА:
    Као природно ферментисана храна јако помаже варењу.
    - ОД ДАЈКОНА: редом: со листови, со колутићи, врх притисни. Покриј газом. Може да траје 1 до 2 недеље.
    - исто само шаргарепа или карфиол
    - ОД ТАМАРИЈА: исњецкати поврће: репа, ротквица, прелиј истом количином воде 1:1, може до 2 недеље.
    - ОД МЕКИЊА: пржити мекиње док не добију арому ораха. Охладити и додај со. Слој мекиња, слој сецканог поврћа, последњи су мекиње. Додај воду, колико пола мекиња. ферментише. Пре употребе опрати со и мекиње

    ДЕЗЕРТИ:

    КУГЛИЦЕ од сувих шљива: 1 кг. номочене у води без коштица и ситно се исецкају, � ораха исецканих, 300 гр малтекса, 200 гр пшеничних клица. Обликуј куглице у млевене орахе.

    ЛЕКОВИ:

    ЂУМБИР: (бубрези, камен, бол у желуцу, цревни поремећаји, пролив, укоченост делова тела, синуси, цисте).
    1. У врућу воду са Ђ стави газу па се трљј до црвенила.
    2. Истружи па у врећицу, па у врелу воду, кратко да се загреје, да не би изгубио лековита својства, после 5 мин када се замути 4 лит воде умочи пешкир па на тело, па сув пешкир па држи 20 мин, и поново неколико пута.
    СО: пржену со у врећицу па на тело као Ђ.
    СУСАМОВО УЉЕ: (за опекотине, светло уље за очи,може и за ухо, црвенило руку). Када се опечеш прво стави део тела у слану воду, па премажи уљем.

    МАСЛИНОВО УЉЕ: добро за промене на кожи и камен у жучи.
    СРЕЂИВАЊЕ ЦРЕВА: кашика самлевене пшенице, 100 киселе павлаке, кашика кима, за доручак и више пута.
    ЖУЉ: пресечен лимун ставити на жуљ који отпада за неколико дана.

    ТРАВКЕ - АПОТЕКАРКЕ
    АНГЕЛИКА: за лечење дисајних органа, желудац, против надимања.
    АНИС: против грчева у стомаку, чишћење крви
    ЗОВА: против прехладе и тврде столице. И по мени, најбољи диуретик, заједно с дињом и краставцем.
    ГОСПИНА ТРАВА (кантарион): против главобоље, грчева у желуцу, свих врста рана
    ДИВИЗМА: против плућних болести, астме, бронх.катар
    ЛИСТ ЦРНОГ ДУДА: против шећерне болести и тврде столице
    ИЂИРОТ: против маларије, камена у бубрезима, желучаниох болести
    ЈАГОРЧЕВИНА: против лупања срца, бронхитиса, навале крви у главу
    КОПРИВА: против малокрвности, грознице
    КУк*рУЗНА СВИЛА: против шећерне болести, мокраћних канала, болова у крстима
    ЛАВНДУЛА: за болести срца, ублажавање грчева
    ЛАЗАРКИЊА: против болести живаца, лупања срца, жутице, песка у мокраћном мехуру
    ЛИПА: против прехладе, кашља, упале грла, несанице
    МАЈЧИНА ДУШИЦА: против реуме, неуредне пробаве, упале јајника, за уредну менструацију
    МАСЛЧАЧАК: против грознице, болести јетре, чирева и шуљева
    БОКВИЦА: астма, велики кашаљ, бубрежна обољења, мокрење у кревету, главобоља, срчана обољерња, затвор, неуроза, виталитет, хемотроиди, очн еболести, зубобоља.
    ОРАХОВ ЛИСТ: за јачање крви, добру пробаву
    РУЗМАРИН: против болести срца, и бубрега
    ХМЕЉ: против запаљења бубрега, болести јетре, камена у жучи запаљења бешике и слезине.
    МЕТВИЦА, мента: против прехладе, ако те боли глава, рђаву пробаву,
    КАМИЛИЦА: благотворна за нерве, помаже добром расположењу, лечи несаницу, и раздражљивост, и раствара камен у бубрегу.
    ШИПАК: чува од прехладе, дисајне путеве, делује изванредно н ара дбубрега, и жучног мехура.
    ЛИСТ МАЛИНЕ: спречава побачај, појачава млечне жлезде и смањује мучнину. Опушта мишиће карличног појаса.
    РУЗМАРИН: као зачин и за корекцију укуса
    ПЕЛИН: нисам користио, па немам предлог
    МАТИЧЊАК: нисам користио, па немам предлог
    НЕВЕН: и цвет се коористи
    КОМОРАЧАSad!)
    КАДУЉА: за испирање грла
    БРЕЗИН ЛИСТ: за ишијас
    ХАЈДУЧКА ТРАВА: може се пити у «бесконачност»
    БЕЛИ СЛЕЗ: за дисајне органе
    МАСЛАЧАК: као салата
    ЗЕЛЕНИ ЧАЈ: једном дневно
     
  10. Sania

    Sania Истакнат член

    Се зачлени на:
    13 април 2010
    Пораки:
    511
    Допаѓања:
    7
    СОКОВИ:

    СОК ОД ЈАГОДА: одстрањује жутицу, малокрвност, слабоћу, нервозу, добро за бубрњеге, камен у њима и реуматизам
    МАСЛИНОВ СОК: против грознице и шарлаха
    РИБИЗЛОВ СОК: поспешује рад бубрега, и против костобоље
    СОК ОД ЗОВЕ: попспешује знојење, и сапавање, са лимуном добар птотив кијавице
    СОК ОД КАЈСИЈА: делуе на цело тело
    СОК ОД ГРОЖЂА: делује против малокрвнмости и салбости
    СОК ОД ЈАБУКА: против цревних болести, реуматизма, чисти мехур и бубреге и умирује живце.

    БИЉКЕ ЉУБАВИ:
    ЧУБАР (Saturela hortensis) - подстиче жељу и машту
    МАЈЧИНА ДУШИЦА - подстиче машту
    АНИС И МЕТВИЦА помешани после ручка
    ДИВЉА АНЂЕЛИКА: нарочито кора и семе


    ЈЕЛОВНИК ГЕНЕРАЛНО,
    (ВАЖА ЈЕ РАЗНОВРСНОСТ, ЈЕДНОСТАВНОСТ И ЗАСТУПЉЕНОСТ СВОГ ПОВРЋА И СТАЛНО МЕЊАЈ СМЕНКЕ ЗА ПОСИПАЊЕ)


    ФЕРМЕНТИСАНО ВОЋЕ:
    УМЕБОШИ ШЉИВА балансира слатко у организму, а велика количина шећера ствара велику Јинизацију, па отуда иде крв на нос.
    ТРЊИНЕ су добра замена за Умебоши шљиве.
    КЛАРКИЈА: је антипаразит (каранфилић, пелин, плод младог ораха). Добра је и за незеб.


    ПРЕПОРУКА: (можда је требало рећи прво)
    - Будите се и лежите весели,
    - живите срећно, не оптерећујући се бригама о свом здрављу, посебно о ономе на шта не можете диретктно утицати
    - свакодневно будите физички активни, бавите се физичким вежбама, радите кућне послове, гимнастику и слично.
    - односите се према свему и према свакој особи коју сретнете са захвалношћу, а посебно изразите захвалност природи пре и после сваког оброка.
    - За кување користите природна горива и што пре пређите на плин. Никада не употребљавајте микроталасну пећницу.
    - жваћите храну довољно дуго док се не претвоти у кашу јер тиме уносите пљувачку која садржи потребне и неопходфдне ензиме за правилно варење хране. Увек размишљајте када једете да не задовољавате ваш стомак већ цело тело.
    - одравајте свој дом уредним, сваки угао собе.
    - редовоно га чистите и проветравајте
    - гајите зелено биље у своме дому да бисте га оплеменили.
    - Непријатељи не постоје.
    - А КАДА СМО БОЛЕСНИ САМО НАС ЉУБАВ И ЕНЕРГИЈА МОГУ ИЗЛЕЧИТИ, ПОШТО СУ СВЕ БОЛЕСТИ ИЗЛЕЧИВЕ, АЛИ НЕ И СВИ БОЛЕСНИЦИ.
    - И волите: волите и свој живот јер је он ваше СВЕ.


    М0ЈА ИСКУСТВА И САВЕТИ:

    - Увек имам у фрижидеру скуваног проса, који може ту да стоји до 3-4 дана. Кувам га са водом, 1:2,5 или 1:3 и мало соли. Тако скуван, додајем га свуда где ми је потребан густиш. Лепо се уклапа у све чорбе, а нарочито у танко скуваној парадајз чорби. А од остатка правим ћуфте од проса: скувани просо, скувана на коцке шаргарепа, ситно сецкани лук или на колутиће празилук. Измешај и формирај ћуфте, а ако треба, мало уваљај у интегрално брашно и пржи. Супер су!

    - Увек имам у фрижидеру скуваног овса. Њега користим када ми се приједе нешто слатко. Кувам га у односу 1:3 и при крају додам сувог грожђа по укусу. Када се прохлади додам малтекс и цимет. Уколико ми је ређе, ја додам суве клице од пшенице. А скуван овас јако лепо иде са млеком од соје. Млеко од соје купујем у праху.

    - У скоро сваку супу стављам неку житарицу, а најчешће је то јечам, па супа не изгледа празно и док пијеш супу, занимаш се оним зрнцима. А може и просо.

    - Увек имам у фрижидеру скоро све врсте поврћа. Поред нутриционистичких и макробиотичких својстава, оно доприноси интересантнијем изгледу. У том смислу: увек имам и першунов и целеров лист и власац.

    - Увек имам разне врсте теста: дурум или од хељде. Њих стављам свуда где је потребно да се добије густина, пуноћа у залогају и интересантнији изглед

    - Од меса, увек имам пилеће бело месо, и филете од ослића, а од конзервеи само туњевину.

    - Од зачина користим само морску со, оригано, босиљак и соја сос (вијетнамску). Зачин «ц» , црвена паприка, љуто и бибер су јерес. Љутину ми надомешћује ђумбир.

    - Спремање било које клопе започињем са мало воде, коју с времена на време и по потреби додајем, а када је поврће скоро кувано, тада додајем укупну количину воде, а када она проври, додајем зачине.

    ИСКРЕНА ИЗЈАВА:
    Често ме питају како могу да једем то... Навикне се човек на све, и временом губи потребу за масном и сланом храном.
    ... И тако се лако, опуштено и неоптерећено осећам. Више ме храна не једе, већ је ја с уживањем спремам.
    А на пут увек носим своју кесицу муслија и једна шоља са јогуртом ми је сасвим довољна за доручак или вечеру.

    Мој мусли:
    100 гр овсених пахуљица
    100 гр јечмених
    100 гр ражаних
    200 гр кук*рузних
    150 гр сувог грожђа
    100 гр сунцокретових семенки
    50 гр сувих банана
    50 гр сувих клица од пшенице.
    Супер је!

    И увек имам за грицкање мешавину испечених семенки: лешника, бадема, ораха, сунцокрета, бундеве, кикирикија и сусама.

    п.с.
    Ужелим се понекад и друге врсте хране - наравно да је конзумирам, али контролисано и свесно. Овај начин исхране допринео је мом другачијем погледу на живот, а самим тим новом и садржајнијем начину живљења. А највише захваљујем што више ништа априори не одбацујем и поштујем све створено. То ми је помогло да увидим колико је свет богат и колико свака ситница има важност у ланцу смисла који се зове живот. Баш је било вредно труда.
     
  11. Sania

    Sania Истакнат член

    Се зачлени на:
    13 април 2010
    Пораки:
    511
    Допаѓања:
    7
    MAKROBIOTIKA

    Još je otac zapadne medicine, Hipokrat opisujući ljude koji su bili zdravi i dugovečni upotrebljavao termin makrobiotika. Sam ovaj termin sastoji se od dve reči koje, prevedene sa grčkog, označavaju veoma širok (macro) pogled na život (biotics). I mnogi drugi filozofi i pisci Staroga i Srednjeg veka koristili su izraz makrobiotika da bi opisali način života koji vodi ka dugovečnosti i dobrom zdravlju a sve uz pomoć jednostavne i dobro kombinovane hrane.

    Makrobiotika preporučuje korišćenje tradicionalnih namirnica za ishranu a to su: integralne žitarice, mahunarke, lokalno gajeno povrće, kao i umerene količine bele ribe. Umesto šećera za koji se danas pouzdano zna da je više otrov nego hrana, makrobiotika predlaže upotrebu tradicionalnih zasladivača kao što su ječmeni i pirinčani slad i drugi zaslađivači od žitarica. Tu je još i upotreba nerafinisane morske soli kao i hladno ceđenih nerafinisanih ulja. Male količine morskih algi, koje su izuzetno bogate mineralima i mikroelementima, zaokružuju hranljivu vrednost makrobiotičkog tanjira.

    Osnovne preporuke makrobiotike primenjivale su gotovo sve civilizacije hiljadama godina, ali u zadnjih pola veka nagli razvoj i primena nauke i tehnologije naročito u oblasti uzgoja, obrade i pripreme namirnica, doveli su do dramatičnog odstupanja od ovih preporuka. Rezultat je astronomsko povećanje broja obolelih od raznih, naročito degenerativnih, bolesti kao i opšti pad nivoa zdravlja. Čitave nacije su bolesne, i taj trend se nastavlja i pored gomile novih lekova koji su pronađeni u poslednjih pedeset godina. Paradoks: što više lekova to više bolesti. Makrobiotika je, za razliku od savremenih lekova, usmerena na lečenje uzroka koji su doveli do neke bolesti a ne posledica. I to je tajna njenog uspeha.

    Program ishrane u makrobiotici je usmeren ka individui. Nema univerzalne dijete koju mogu svi primenjivati već se svaki slučaj pojedinačno razmatra i tretira. Dve osobe obolele od iste bolesti neće biti tretirane na identičan način već će se u obzir uzeti individualne razlike i uzroci (često različiti) koji su doveli do bolesti. Zato je, bez preciznih smernica iskusnog makrobiotičara često nemoguće iskoristiti svu moć koju jedan takav program pruža.

    Sigurno se pitate, šta makrobiotika može konkretno vama da ponudi? Dakle, ukoliko prihvatite preporuke makrobiotike i date joj šansu možete vrlo brzo da očekujete sledeće: ukoliko ste gojazni - smanjenje telesne težine (do 12 kg mesečno), normalizacija sadržaja masti i nivoa holesterola u krvi kao i normalizacija krvnog pritiska; normalizacija varenja i regeneracija organa za varenje; poboljšanje svih vitalnih funkcija i povećanje kako fizičke tako i psihičke snage; opšte podmlađivanje organizma (koža postaje sveža i ružičasta, bore se smanjuju, celulit nestaje, kosa postaje jača i gušća...). Mnogi bolesnici od degenerativnih bolesti su upravo izlečenje našli u makrobiotici i to za relativno kratko vreme (nekoliko meseci). Ukoliko ste zdravi, za Vas ovaj program može da predstavlja jedan razuman način ishrane koji ce preduprediti bolest i održati Vas u dobroj psihičkoj i fizičkoj kondiciji. Ili što bi rekao jedan bivši bolesnik od teške bolesti a sada makrobiotičar: "Ceo smisao, poenta makrobiotike je u tome da stavite svoj život pod vlastitu kontrolu, a potom sami njime upravljate."

    Razlike između vegetarijanstva i makrobiotike?

    Vegetarijanci (čisti vegetarijanci su vegani, a poluvegetarijanci se nazivaju vegetarijancima) su to postali iz etičkih razloga. Oni su protiv sile i ne žele da se naudi životinjama (npr. držanje u previše malim kavezima, mučenje životinja itd.) i iz tog razloga ne koriste nikakve proizvode od mrtvih životinja - meso, krv, ribu, morske plodove, životinjske masti, kao ni perje od žive ili mrtve živine u jastucima, jaknama (možda neki to čuju prvi put, ali postoje farme, gde se guskama čupa perje naživo, ne retko odu i veći komadi kože) ili krzno itd., takođe ne jedu med.

    Vegetarijanci veoma poštuju žitarice i to celo zrno i najčešće ih kombinuju sa voćem, povrćem, orasima i semenjem. Takođe postoje laktovegetarijanci ili poluvegetarijanci, koji koriste mleko i mlečne prerađevine i jaja. Veoma se stavlja akcenat na sveže namirnice i voće.

    Makrobiotika je inspirisana istočnjačkim učenjima i ne ulazi u problem oko uzgoja životinja, već se tu vodi računa o očuvanju i poboljšanju zdravlja. Makrobiotičari ne unose meso samo iz zdravstvenih razloga, ali jedu ribu, žablje batake, morske plodove i živinu. Makrobiotičari koji ne jedu životinjske proizvode, naravno, spadaju u vegetarijance.

    U makrobiotici se vodi računa o Yinu i Yangu, o tome kako rastu biljke (pod zemljom , kao šargarepa npr. - Yang, nad zemljom - Yin), puno vode u namirnicama je Yin, malo je Yang, gleda se kalijum - natrijum ravnoteža... Veoma su važne žitarice, naročito pirinač, ali se ne vodi računa o kiselinama i bazama. Takođe se ne preporučuju mleko i mlečni proizvodi, jer po makrobiotičkoj teoriji jako smetaju organizmu, a izbegava se i previše voća.

    I koja krajnost je ispravna?
    Ni jedna, rekla bih!
    Istina je negde na polovini.
    Problem je u stvari, što ne postoje jedinstvena pravila za vegetarijanski ili makrobiotički način života, već većina ljudi greši jer ne poznaje osnovne principe.
    Šta su Yin i Yang? To će svi donekle probati da objasne, ali nemaju tačnu predstavu da se tu radi o veoma bitnim principima a ne samo o frazama.
    Čovek koji ne poznaje način dijagnostikovanja po kineskoj medicini će teško biti dobar vegetarijanac ili makrobiotičar. Većina će posle samo godinu dana tako loše organizovane ishrane izgledati iznureno, bez snage, introvertno i sa kožom sive boje i upalim očima.
    Svako bi trebalo da zna da postavi sebi dijagnozu, jer nisu sve namirnice za svakoga i, naravno, u oba slučaja se može upasti u rutinu, kao i kod obične narodne kuhinje, jer čovek koji ne poznaje principe 5 elemenata i Yina i Yanga neće umeti da promeni način ishrane kad se promeni njegovo fizičko, emocionalno ili zdravstveno stanje.

    Pa ipak ću se odlučiti za makrobiotiku, ali makrobiotiku kako se ona praktikuje na istoku.

    Makrobiotika kao vrsta terapije

    Makrobiotika je učenje u Zen budizmu i znači "učenje o velikom (sveispunjujućem) životu". Međutim makrobiotika, koju prakticiraju sve veće narodne mase potiče iz učenja japanca Džordža Ošave (George Oshawa), koji je kao mladić oboleo od tuberkuloze i izlečio se dijetom koju je sam napravio, isprobavajući razne filozofije o ishrani. Zato je ova forma ishrane jako pogodna za lečenje i opšte poboljšanje zdravlja.

    Kušijeva (Kushi) varijanta makrobiotičke ishrane, zato, mnogo bolje odgovara zapadnom načinu života i veoma je preporučljiva.


    Iz tog ugla gledano, opet se vraćamo na kinesku teoriju o ishrani po principu 5 elemenata. Kakva god da je makrobiotika, to su njeni koreni, a nažalost negde se gube veoma važna pravila o ishrani i tako se dolazi do raznih stanja deficita.
    Kineski lekari govore kako bi pre lečili 5 muškaraca umesto jedne žene. To je zbog etape u životu, koju muškarci nemaju, a nju čine rađanje i materinstvo. I upravo to čini dijagnostiku tako komplikovanom. Ali isti lekari govore kako bi pre lečili 10 žena nego jednog vegetarijanca.

    Ljudi koji se hrane po teoriji 5 elemenata sami sebi postavljaju dijagnozu, ili idu kod lekara koji će to učiniti za njih. E, gornja izjava se odnosi na one, koji počinju da se hrane makrobiotički ili vegetarijanski na svoju ruku, bez neke posebne organizacije i znanja. Tako najviše naude sebi i negde se i sami pitaju šta čine pogrešno.

    Kako funkcioniše teorija 5 elemenata?

    Namirnice su podeljene na elemente: drvo, vatru, zemlju, metal i vodu i na Yin i Yang. Ali su samo poznavaoci ove kineske filozofije u stanju da ih pravilno koriste i tu je potrebno dugogodišnje iskustvo, da bi se postigao cilj, koji je i opravdao postojanje ove teorije. A to je dug, zdrav i kvalitetan život.

    Samo što ova teorija ne isključuje ni jednu namirnicu osim dole navedenih otrova i belog šećera. Meso je neophodno, ne u velikim količinama, ali bar jednom do dva puta nedeljno. I tako dolazimo do priče o ritmici i pravilnom potezu (u planiranju ishrane) u pravom trenutku. Kao kad se svira instrument, tačno se zna koji tonovi su harmonični a koji nisu. Na isti način funkcioniše i "komponovanje" jelovnika.

    Meso, beli šećer, beli hleb, slatkiši od rafinisanog šećera i otrovi koji navodno služe za uživanje - kafa, crni čaj i cigarete (takođe alkohol i sve vrste droga) spadaju u "ekstremne (ekstremno loše i opasne) namirnice" i veoma su nepoželjne kako u vegetarijanstvu, tako i u makrobiotici.

    Za koga nije makrobiotika?

    Ishrana po teoriji 5 elemenata je za svakoga i to ne mogu dovoljno jako da naglasim. Obično će, pravilno sastavljena, izlečiti mnoge boljke za koje niko od lekara nije imao leka.
    Pogotovo za decu, mlade u razvoju, trudnice, dojilje, starije osobe i ljude kojima je neophodna dobra i zdrava ishrana i koji rade teške poslove. Pa ko onda ostaje?
    Niko naravno, ovaj način ishrane je za svakoga i veoma je preporučljiv.

    Makrobiotika i vegetarijanstvo, u obliku u kom su nadaleko poznati, su malo preporučljivi i dolaze u obzir samo kao mala promena u svakodnevici.
    A to upravo znači da je potrebno isplanirati svoj jelovnik, koje će se namirnice koristiti, potrebno je posavetovati se sa lekarom kineske medicine i onda ponegde ubaciti poneki recept sa ovih stranica, a držati se isplaniranog i onog što je zdravo za pojedinca - pošto vegetarijanstvo sve više liči na zapadnu medicinu. Svima se preporučuje isto, a gde je tu, molim vas, pojedinac i njegova potpuno originalna i neponovljiva ličnost i fiziologija i emocije i navike i sklonosti...

    Još jedna veoma važna stvar!
    Trudnice i dojilje bi trebalo da se hrane po 5 elemenata, ali, molim Vas, samo uz konsultaciju sa lekarom kineske medicine i nutristike. Ako niste sigurni, proverite kod drugog lekara. Za razliku od lekara zapadne medicine, oni bi trebalo da dođu do potpuno istih rezultata nakon dijagnoze i da Vam preporuče iste namirnice (+/- 3, to tolerišite), koje ćete koristiti. Ako Vam budu dali savete, koji su potpuno suprotni, onda je jedan od njih uljez!
    Ozbiljno, mnogi nikada ne savladaju tehniku dijagnosticiranja i stalno prave greške (tu se već treba pitati, ko mu je dao diplomu i da li je uopšte ima).

    Bebe i deca bi takođe trebalo da se hrane po teoriji 5 elemenata. Ali nemojte da ih lišavate nekih namirnica zarad mode, Vašeg trenutnog raspoloženja, zbog loše informisanosti ili pogrešnog saveta.
    Hoću da kažem da vegetarijanska i makrobiotička kuhinja nemaju šta da traže u ishrani dece.

    Bebe bi, ukoliko je to moguće, trebalo da doje do godinu dana (naravno i duže ako majka ima uslova za to), a sva deca bi trebalo da se hrane što raznovrsnije.
    Bitan je kvalitet a ne količina pojedenog.


    Dajte prednost neprskanim i dobro očuvanim i zrelim namirnicama. Izbegavajte zeleno voće, koje je tretirano raznim premazima i transportovano danima, takođe izbegavajte previše mlečnih proizvoda (Govorim o kravljem mleku. Ovčje mleko je najsličnije ljudskom i najviše se preporučuje. Kozje takođe, ali imajte na umu da ono ne sadrži gvožđe, te da se ovo mora dodavati naknadno), beli hleb, banane, sokove od narandži, pojačivače ukusa (natrijumglutamat - može da bude jako opasan i najbolje da više ne kupujete hranu koja ga sadrži - razne grickalice ga imaju skoro uvek, gotova hrana... , a da ne govorim da može deci da uništi nežno čulo ukusa)...

    Sve ovo stvara jaku disharmoniju u telu i može da dovede do hiperaktivnosti, astme, alergija, dijabetesa, agresivnosti, nedostatka koncentracije, gojaznosti i usporavanju psiho-fizičko-emocionalnog razvoja deteta.

    Deci je potrebno dosta svežeg voća, pažljivo spremljeno povrće, sve vrste integralnih žitarica, riba (može i svaki dan), meso (max. 3 - 4 puta nedeljno), med, orasi i semenje, sušeno voće, šećerna melasa, maslac ili kajmak (2 - 3 puta nedeljno), susam, začinsko bilje... dakle sveže i pažljivo pripremljena hrana. Ne predugo kuvana, ne zagorela, ne presoljena, ne prestajala i bajata hrana.


    Nadam se da sam razrešila neke od Vaših dilema i da sam bar malo uspela da prikažem važnost dobre i zdrave ishrane.
     
  12. Sania

    Sania Истакнат член

    Се зачлени на:
    13 април 2010
    Пораки:
    511
    Допаѓања:
    7
    Vreme pripreme: 30 minuta
    Posno jelo: sa uljem
    Težina pripreme: jednostavno


    Sastojci za 2 porcije
    1 šolja integralnog pirinča
    1,5 šolja vode
    prstohvat soli (morske)
    soja sos
    hladno ceđeno suncokretovo ulje
    može ko voli i malo isprženi susam

    Priprema
    Pirinač se kuva 55 minuta sa malo soli. Kad se ohladi, doda se soja sos da dobije ukus, može se dodati po želji susam.
    Ruke se ovlaže i prave se lepinjice koje se peku u tiganju na ulju. Može se ispržiti potrebna količina, a ostalo staviti u frižider do sledećeg prženja.

    ***Osnovni integralni pirinac***

    -1 solja od bele kafe integralnog pirinca
    -1 1/4 do 1 1/2 solje od bele kafe vode
    -prstohvat soli

    Pirinac oprati tako sto se stavi u vecu cediljku,
    te cediljku sa pirincem potopiti u posudu sa vodom
    i kruznim pokretima ispirati pirinac. Vodu menjati
    dok ne postane prozirno cista, tj. dok se pirinac
    dobro ne ispere.

    Ako vreme dozvoljava, potopiti pirinac na 2-3 sata.

    Staviti pirinac u ekspres lonac i dodati vodu. Ukljuciti
    stednjak na slabo, a lonac moze biti poklopljen ali ne
    zakljucan ili otkriven.
    Kad voda pocne da kljuca, dodati sol, zaljucati poklopac
    lonca i dovesti do punog pritiska.
    Smanjiti stednjak i kuvati 50 minuta (najbolje je namestiti
    sat da vas opomene za 50min).

    Kad je pirinac gotov, skloni se sa grejnog tela i pusti se
    da odstoji najmanje 5 minuta da pritisak spadne.
    Ako se saceka 10-15min da pritisak sam skroz spadne,
    pirinac ce jos biti bolji.

    Za vadjenje koristiti bambus ili drvenu lopaticu.

    # jecam i psenica se spremaju isto, samo sto
    treba da odstoje 4-8 sati


    ***Osnovna miso supa***

    -5cm suve vakame alge
    -1 solja sitno seckanog crnog luka
    -1/2 l vode
    -1 1/4 do 1 1/2 kasike miso paste
    -seckan persun za dekoraciju

    Proprati vakame u hladnoj vodi 3-5min i iseci je na
    parcice 1cm duzine. Staviti algu i luk u serpu, te
    dodati vodu. Ostaviti da proljuca, te smanjiti toplotu
    i kuvati 10-20min ili dok ne omeksaju.
    Smanjiti toplotu na veoma mlako da supa ne kljuca.

    U malu posudu staviti miso. Dodati 1/4 solje od bele
    kafe tecnosti iz supe i razmutiti mizo u tome.
    Dodati razmucen mizo u preostalu supu. Ostaviti da
    odstoji 3-5min. Servirati u cinije, popo vrhu
    posuti persun.

    (iz knjige Avelin Kushi, "Complete guide to Macrobiotic Cooking")

    **Mleko i sir od soje

    1/2kg soje
    4l vode
    5 kasicica nigarija
    gaza, blender

    Soju proprati i potopiti u vodi preko
    noci. Tako nabubrenu samleti na
    blender da bude sto sitnija (kao kasa-
    dodati malo vode da se bolje samelje).

    U 4l vode dodati tako samlevenu soju.
    Na umerenoj toploti kuvati 25-40
    minuta (mesati sve vreme da ne
    zagori), tj dok ne pocne da vri. Kad
    pocne da vri, poprskajte sa malo
    hladne vode, da pena prestane da se
    dize. Nastaviti sa kuvanjem, dok se
    sledeca pena ne pocne dizati (3-5min),
    te i nju poprskati. Kad pena pocne da
    se dize treci put, skinuti smesu sa
    grejnog tela.
    Mlaku masu procediti kroz gazu.

    Dobijena tecnost je mleko od soje, a
    masa u gazi je kuvana soja-okara.

    Da bi napravili sir od soje (tofu),
    mleko treba da bude oko 40*C. Njemu
    dodajte 5 malih kasika nigarija
    razmucenih u 1l vode(za fementaciju).
    Kad dodate nigari, napravite polako
    3-4 krsta u mleku, da se nigari
    rasmuti u mleku. Mleko ostaviti na
    toplom da fermentira neko vreme, a
    gotovo je kad je masa gusta kao kiselo
    mleko. Masu procediti kroz gazu, te
    smesu ostalu u gazi dobro zamotajte u
    gazu i stavite nesto tesko odozgo da
    se preostali sok iscedi iz nje. Nakon
    1h imate sir koji se cuva u vodi koju
    treba menjati svaki dan, u frizideru.

    Gomashio (proprzeno sesamovo zrno)

    je najpopularniji makrobioticki dodatak hrani. Njegov slano-kiselkasti ukus balansira slatkocu pirinca i drugih zitarica kao i povrca. Susam je dobar izvor ulja (pogotovo proprzeno zrno za poboljsano varenje), calcijuma.
    Razmer soli i susama je razlicit za odrasle, decu, fizicko aktivne:

    Odrasli: 1 solja susama i 2 1/2 do 3 supene kasike morske soli
    Deca: 1 solja susama i 1 1/2 do 2 supene kasike morske soli
    Odrasli, fizicko veoma aktivni: 1 solja susama i 3 1/2 do 4 supene kasike morske soli

    (napraviti dovoljno Gomashia za 1-2 nedelje - premda je dodatak hrani, navedene mere susama korigovati prema svojim potre*ama)

    Susam pregledati od sitnih kamencica, te staviti u sitnu cediljku i potopiti u ciniji vode i mesati dok se ne ispere dobro. Zrna koja plutaju na povrsini treba odstraniti.
    Proprziti sol na kratko da se oslobodi natalozene vlage i jakog hlorina. Kad postane sjajna, nakon par minuta, skinuti sa vatre.
    Mokro, ocedjeno susamovo zrno (da pokrije dno suda) proprziti na srednjoj vatri uz stalno mesanje drvenom kasikom. Zrna su dovoljno przena kad se lako lome pod prstima, puckaju i oslobadjaju fin miris, posle 5-10 min (prerzena zrna dobiju tamnu boju).

    Sol staviti u suribachi (posuda od keramike koja ima horizontalne ureze, sa tuckom . (Ova posuda moze biti zamenjena sa obicnom posudom sa tuckom.)
    Drobiti sol dok ne postane sitan prah, te dodati toplo susamovo zrno (ako je zrno dodato prvo, gomashio ce dobiti tamniju boju). Laganim,kruznim pokretima sol i susam ce se samleti i izmesati. Kad je skoro svako zrno sameljeno, ali kad nije pretvoreno u prah i kad je sol dobro umesana sa susamom, dobijen je gomashio.
    Sacekati da se dobro ohladi, te ga presuti u staklenu/keramicku posudu sa poklopcem.

    Gomashio ce biti svez nekoliko nedelja.

    (iz knjige Avelin Kushi, "Complete guide to Macrobiotic Cooking")

    Morske alge- vazan sastojak MB ishrane

    Za optimalno zdravlje potrebno je balansirati unos hrane
    koja raste na zemlji i one koje raste u moru. Morske alge su
    bogate gvozdjem, kalcijumom, jodom, vitaminima: A, B12,
    C i drugim sastojcima koja su odlican dodatak zitaricama,
    mahunarkama i povrcu koje raste na zemlji.
    Na Istoku, morske alge su veoma poznate po svom
    lekovitom dejstvu. Tamne i ljubicaste alge daju jedinstven
    ukus i boju, te su tradicionalno koriscene za
    jacanje bubrega, creva, digestivnog trakta, reproduktivnih
    organa. One su takodje koriscene za rastvaranje masti i
    holesterola natalozenog tokom dugog koriscenja mesa i
    drugih zivotinjskih namirnica.

    Za pocetnike se predlaze da pocnu sa algama koje imaju
    slabiji ukus i miris:

    arame
    nori
    dulse

    te postepeno se mogu uvesti:

    kombu
    wakame
    hiziki

    koje su snaznije i sa jacim ukusom.

    Arame alga ima svoj prirodni slatkast ukus i slabiju teksturu,
    te se ona moze koristiti kao mali garnirung.
    Nori je alga koja izgleda kao list papira i koristi se za zavijanje
    susija, testa, pirincanih kuglica. Moze se izlomiti i
    dodati u supe, salate, zitarice ili povrce.
    Dulse je obicno u trakama ili u prahu, a koristi se kao
    dodatak hrani (zacin).

    Wakame, kombu, hiziki se koriste u malim kolicinama,
    uglavnom u miso supi i u kombinaciji sa korenastim povrcem ili
    sa celim zrnom soje. Dugo kuvanje menja njihovu aromu,
    te njihov miris i ukus polako iscezava, sto ih pravi meksim i
    lakse varljivim.

    agar-agar
    ciscenje: pogledati pakovanje
    kolicina: -
    vreme kuvanja: 5-10 min
    izgled skuvane alge: belicasta
    upotreba: zelatin za voce, aspik za povrce


    arame
    ciscenje: isprati 2-3 puta
    kolicina: 1 soljica
    vreme kuvanja: 30-40 minuta
    izgled skuvane alge: tamno smedja
    upotreba: garnirung za proprzeno povrce, tofu, mahunarke, salate


    dulse
    ciscenje: isprati
    kolicina: -
    vreme kuvanja: 5-10 minuta
    izgled skuvane alge: crvena/ljubicasta
    upotreba: prosusena/propzena kao garnirung za supe, salate


    hiziki
    ciscenje: isprati 2-3 puta ili potopiti 5 minuta
    kolicina: 1 soljica
    vreme kuvanja: 45-60 minuta
    izgled skuvane alge: crna
    upotreba: garnirung za proprzeno korenasto povrce (pecena ili kuvana), salate

    kombu
    ciscenje: isprati ili potopiti 3-5 minuta
    kolicina: 5x5cm
    vreme kuvanja: 40-tak minuta
    izgled skuvane alge: zelena/crna
    upotreba: garnirung, dodatak, kuvana sa zitaricama i mahunarkama

    nori
    ciscenje: -
    kolicina: -
    vreme kuvanja: (moze se zagrejati na tiganju 1 minut)
    izgled skuvane alge: zelena
    upotreba: sushi, pirincane kuglice, dodatak supama, salatama, testeninama

    wakame
    ciscenje: isprati i potopiti 3-5 minuta
    kolicina: 1 soljica
    vreme kuvanja: 5-10 minuta
    izgled skuvane alge: zelenkasta
    upotreba: garnirung, miso supa, salate
     
  13. Sania

    Sania Истакнат член

    Се зачлени на:
    13 април 2010
    Пораки:
    511
    Допаѓања:
    7
    ŽITARICE, MAHUNARKE, SJEMENKE, ORAŠASTI PLODOVI I SUHO VOĆE

    ŽITARICE


    HELJDA
    (Lat. Fagopyrum, engl. buckwheat)

    Iako se gotovo uvijek heljda spominje uz žitarice, ona u biti, botanički gledano, spada među zeljasto povrće, kod kojeg se koristi nama poznata sjemenka, zato ju u ovoj seriji i svrstavamo među žitarice. Porijeklom je iz Azije, gdje se najviše uzgaja na području Rusije.

    Zrno koje se koristi za ljudsku prehranu je trokutastog oblika, može se kuhati kao riža, oguliti i onda pripremiti u obliku heljdine kaše (za juhe i popečke), ili se može samljeti i na taj se način dobije kvalitetno brašno za pripremanje palente ili vrlo ukusnog kruha i peciva (kao dodatak brašnu drugih žitarica). Naime, kada se pšeničnom brašnu nadodaje heljdino, tijesto postaje nježnije kao da je u njemu dosta maslaca.

    Zrno heljde je vrlo bogato hranjivim sastojcima, a po vitamininskom sastavu sliči žitaricama (dakle, bogato je vitaminima B skupine). Mnogi ga po prehrambenim vrijednostima cijene više od riže. Veoma je lako probavljivo, što je značajno za prehranu djece i starijih osoba, te za osobe koje imaju poremećenu probavu.

    JEČAM
    (Lat. Hordeum vulgare, engl. barley)

    Postoji mnogo vrsta ječma koje se već stoljećima koriste, i koje su predstavljale izvor hrane još kod drevnih civilizacija Kine, Egipta, Grčke i Rima, a u zemljama hladnijeg podneblja i danas se obilato koriste. Ječam je poznat po svom "zagrijavajućem učinku" tj. u osobe koja ga koristi proizvodi takav osjećaj. Koristi se u juhama, u kuhanim jelima kao riža, te za doručak, u obliku pahuljica. Može se također koristiti i za razna pečenja, gdje onda obogaćuje ukus i spriječava sušenje jela. Ukoliko ostavimo ječam da proklija, njegova je nutritivna vrijednost još veća. Cijelo zrno ječma, prženo i samljeveno u mlincu za kavu, sa dodatkom cikorije može zamijeniti pravu kavu i baza je tzv. bijele "Kneippove" kave. To je zdravi napitak, za razliku od crne kave, jer ne sadrži kofein. Pogodan je i za dječju prehranu. Iz ječma se proizvode još i pivo, fermentirani ječmeni slad i mnogi drugi proizvodi.

    Ječam se lako probavlja i kao i ostale žitarice bogat je vitaminima B kompleksa. Posebno se ističe vitamin B5 koji je neophodan za metabolizam ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Budući da taj vitamin ulazi u strukturu koenzima A, koji je zadužen za oslobađanje energije iz ugljikohidrata te igra važnu ulogu u metabolizmu masti, zbog čega ječam i ima onaj poznati učinak zagrijavanja. Sadrži veliki postotak nezasićenih masnih kiselina, i time doprinosi snižavanju kolesterola u krvi.


    KAMUT
    (Lat. Triticum turanicum, engl. kamut)

    Kamut je drevna žitarica, bliski "rođak" današnje durum pšenice, koja je prije više tisućljeća uspjevala na području plodnog polumjeseca. Zanimljiva je povijest ove zaboravljene žitarice. Navodno je nakon drugog svjetskog rata jedan američki pilot u nekom egipatskom grobu, blizu Dashare, pronašao šakicu ove žitarice i poslao je u Ameriku. Žitarica se pokazala uspješnom, otpornijom na suše, a daje visoke prinose i bez upotrebe umjetnih gnojiva i insekticida pa je pogodna za biološki uzgoj. Uskoro je dobila svoje zaštićeno ime Kamut� što na staroegipatskom znači pšenica.

    Zrno kamuta je malo zakrivljeno na sredini i 2-3 puta je veće od zrna klasičnih sorti pšenica. Po hranjivoj vrijednosti, kamut je također superiorniji od pšenice. Sadrži 20-40% više bjelančevina, više masnoća, amino kiselina (65% >), vitamina i minerala. Okus mu je bogat i slatkast te su je mnogi prozvali "slatka pšenica". Zamjenjuje pšenicu u mnogim proizvodima, a posebice kada se zahtijeva manje šećera da bi se prikrila suptilna gorkost pšenice i pšeničnog brašna.Zbog višeg sadržaja masnoća i veće energetske vrijednosti, pogodan je za tjelesno aktivnije ljude i sportaše.Ljudi koji su osjetljivi na pšenicu (gluten) , prema nedavnim istraživanjima IFAA-e (International Food Allergy Association), pokazuju 70% manju osjetljivost na kamut, stoga je od strane mnogih alergičara još prozvan i "pšenicom koju možete jesti".

    Kamut se može koristiti kao žitarica za zajutrak, u kruhu, kolačima, palačinkama, grickalicama i drugim pekarskim proizvodima. Prirodna čvrstoća zrna se može dobro iskoristiti u mnogim ukusnim jelim a kao npr. pilafi, hladne salate, juhe itd. Zbog visokog postotka glutena u bjelančevinama, od kamuta se mogu raditi cous-cous i druge cjelozrne tjestenine.

    DINKEL
    (Lat. Triticum spelta, engl. spelt)

    Dinkel je jedna od najstarijih poznatih vrsta žitarica, spominje se čak i u Starom zavjetu (Izlazak 9, 32 i Ezehiel 4,9). Potječe iz Azije. Budući da uspjeva na većim visinama, početkom ovog stoljeća počeo se uzgajati i na Alpama (u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj).

    Veoma je sličan pšenici, tako da se i sastav njegovih hranjivih tvari u tablicama izračunava iz pšenice, ovisno o podrijetlu i načinu uzgoja. Da bi ga čovjek mogao koristiti za prehranu, mora se oljuštiti, kao i ječam, tako da jednom oljušteno zrno više ne može proklijati. Dinkel je veoma otporno zrno i ne zahtijeva umjetna gnojiva ili insekticide, a uz to, tvrda ljuska štiti zrno od zračnih zagađenja pa je pogodan za biološki uzgoj.

    Od Dinkela se mogu pripremati različita jela, a može se peći i poseban kruh, koji je, međutim, puno bolji ako se kombinira i sa brašnima drugih žitarica - npr, sa ražinim brašnom. Smatra se da je to hranjiviji i vrijedniji kruh od pšeničnog. Zanimljivo je da neki bolesnici koji su alergični na gluten iz ostalih žitarica podnose Dinkelovo brašno, iako i ono sadrži jednu slabiju vrstu glutena. Osim toga, ljudi koji su alergični na ostale komponente pšenice također ponekad toleriraju Dinkel, no, u tom slučaju treba paziti da se koristi čista kultura Dinkela. Zrno Dinkela sadrži vrijedne aminokiseline u odličnom sastavu, ugljikohidrate, masti, vitamine B skupine i vitamin E i K, te mnogobrojne minerale (željezo, fosfor, kalcij, magnezij, i mnoge druge). Ova je žitarica lako probavljiva, tako da je dobra za prehranu bolesnika i rekonvalescenta, te za prehranu djece i starijih osoba.

    KUk*rUZ I PAHULJICE
    (Lat. Zea mays, engl. corn)

    Kuk*ruz je žitarica koja nam dolazi iz Južne Amerike, gdje su je američki Indijanci nazivali "kćer života". U kratkom je vremenu osvojio svijet, i po zasijanim površinama danas se probio na drugo mjesto (iza pšenice), a po proizvodnji čak na prvo mjesto. No, na žalost najveći dio te žitarice se koristi kao važna industrijska sirovina i kao stočna hrana, a sve manje za ljudsku prehranu. Zrno kuk*ruza se sastoji od ovojnice, endosperma i klice. Stanice ovojnice sadrže pigmente koji određuju boju kuk*ruza koja varira od crne preko žute do potpuno bijele. Nerafinirani kuk*ruz sadrži beta karoten koji doprinosi podmiruju potreba za vitaminom A. Kuk*ruz je dobro u prehrani kombinirati s mahunarkama jer na taj način zadovoljava potrebe za bjelančevinama i mineralima, a vrijednost kuk*ruznog kruha se nadopunjava dodatkom male količine sojinog brašna. Poznato je da kuk*ruzne kašice vežu na sebe velike količine vode čime im se čak šesterostruko povećava obujam, tako da kroz veliku količinu hrane dobivamo malo energije - a time i kalorija. Kuk*ruz se za ljudsku prehranu koristi na mnogo načina: kuhan ili pečen, kao kuk*ruzno brašno, kuk*ruzne klice, mlado zrnje u limenkama, u obliku kokica, palente ili žganaca, ili kuk*ruznog ulja. Sve više se primjenjuju i zdrave i praktične kuk*ruzne pahuljice poznate po engleskom nazivu corn flakes. One se dobivaju kuhanjem i mljevenjem kuk*ruznog zrna, nakon čega se zapeku da dobiju poznatu žuto - smećkastu boju i postanu hrskave. Ponekad se obogaćuju vitaminima i mineralima.

    CORNFLAKES - KUk*rUZNE PAHULJICE

    Povijest proizvoda Cornflakes je bila jedna od prvih prerađevina od žitarica koju su , krajem 19. st, izmislili zdravstveni entuzijasti iz Batlle Creek sanitarijuma (Michigan,USA). Pogodnost za posebne režime ishrane Cornflakes se može uključivati u prehranu vegetarijanaca, vegana i u košer prehrani (židovska prehrana). Također se može koristiti i u prehrani gdje se zahtijeva nedostatak umjetnih boja i okusa, konzervansa, antioksidansa, glutena (ipak sadrži malu količinu ječmenog slada), laktoze, kolestrola, kvasaca, jaja ili proizvoda s jajima. Upotreba: Kuk*ruzne pahuljice su spremne za uporabu bez ikakve dodatne kulinarske obrade. Samo dodajte mlijeko (kravlje ili sojino) ili sok ili jogurt. Mogu se koristiti kao ukrasi za deserte i kao sastojak u pripremi slatkiša. Može se upotrebljavati i u predjelima, ili kao zamjena za krušne mrvice


    PROSO
    (Lat. Panicum miliaceum, engl. millet)

    Postoje mnoge vrste prosa, no uobičajeno proso čije je ime i na drugim jezicima upravo "proso" (ruska riječ op. aut.), dolazi iz Egipta ili iz Arabije. Obilato se koristi u zemljama Dalekog Istoka, naročito u Kini i Indiji.Proso je veoma zdrava žitarica, ne samo po bogatstvu svojih prehrambenih vrijednosti, nego i zato što je ono rijetka lužnata žitarica. Bogato je magnezijem i željezom, što je naročito važno za anemične osobe. Mineralni sastav prosa pozitivno utječe na rad nervnog sustava, a posebno mjesto u prehrani trebalo bi, zbog svog lužnatog svojstva, zauzimati kod ljudi koji boluju od artritisa. Osim toga, kod bolesnika koji piju antibiotike ili kod osoba s problemima probavnog trakta, pomaže pri regeneraciji crijevne flore. U izvornom obliku proso je obavijeno veoma tvrdom vanjskom ovojnicom, koju treba oljuštiti prije uporabe, jer u takvom obliku proso mogu koristiti samo ptice zbog velikog postotka neprobavljive celuloze. Na našem se tržištu može nabaviti i oljušteno proso.

    Ova se žitarica može pripremati na mnogo načina. Može koristiti u obliku kaše za doručak ili kao osnova za mnoge zdrave i ukusne kreme i pudinge.
    Proseno brašno se može koristiti uz druga brašna i za "vezivanje" jela umjesto bjelanjka, budući da sadrži u velikim količinama dobro topljiva vlakna koja tom brašnu daju odlično svojstvo vezivanja. Zato ga se može stavljati u kolačiće, vegetarijanske odreske i paštete, te u pečenja od mahunarka ili orašastih plodova.

    PŠENICA
    (Lat. Triticum, engl. wheat)

    Postoje različite vrste pšenica, ovisno o broju kromosoma unutar njihovih stanica. Nakon riže, pšenica je najšire upotrebljavana žitarica na svijetu. Integralno zrno pšenice je jedan od najboljih izvora primarnih bjelančevina, a također sadrži i esencijalne minerale (P, Mg, Ca, Fe) i vitamine (provitamin A, vitamine B kompleksa, E, D i K) u značajnim količinama. Zapravo, svaki dio pšeničnog zrna ima svoje vlastite kvalitete. Pšenične posije koje dobivamo iz ovojnice razlikuju se od posija ostalog zrnja po tome što su bogate neprobavljivim vlaknima, a sadrže malo masnoća, te mnoge vitamine, naročito iz B skupine. S druge strane, u klici je postotak masnoća puno veći -12%, u njoj se nalaze i znatne količine vitamina E, te šećeri: saharoza i maltoza. Endosperm pšeničnog zrna se sastoji od škrobnih zrnaca i bjelančevina, i upravo sastav tih bjelančevina je najvažniji kod određivanja pekarske kvalitete pšeničnog brašna. Iz svega ovoga vidi se kako intergalno zrno pšenice ima izuzetnu prehrambenu vrijednost, no nažalost, danas je gastronomski atraktivan potpuno osiromašen pšenični proizvod -bijelo brašno, u kojemu su usitnjeni i izbijeljeni najmanje vrijedni dijelovi zrna, a odstranjeno je najvažnije (ovojnica, mekinje i klica).

    RAŽ
    (Lat. Secale cereale, engl. rye)

    Raž vjerojatno potječe iz Turske ili Afganistana, gdje još i danas raste u divljini.Raž je dugo vremena bila smatrana korovom i stočnom hranom. No, to je žitarica bogata mineralima, naročito kalijem, fosforom i magnezijam, te kao i ostale žitarice sadrži vitamine B kompleksa i vitamin E.

    Raž je žitarica koja je najsličnija pšenici po izgledu i po strukturi. Jedino te dvije žitarice se mogu koristiti bez ikakve prerade, pošto nemaju vanjski zaštitni sloj - pljevu. Relativno je mala količina glutena u raži, tako da je kruh koji se radi isključivo od raženog brašna veoma gust i tvrd, te ga treba kombinirati sa pšeničnim brašnom ili sa nekim drugim brašnom. Kruh u kojem je uvršteno i raženo brašno ima izuzetan okus i miris, i veoma je tražen. Osim toga, ima manje škroba, pa ga i dijabetičari smiju koristiti. Preporučuje se anemičnim osobama, rekonvalescentima i djeci uzimanje klica proklijale raži koje su bogate vitaminima i mineralima, i lako su probavljive.


    RIŽA
    (Lat. Oryzia sativa, engl. rice)

    Postoje mnogobrojne vrste riža. Spominje se njih više od 1000. No sve one se mogu podijeliti u dvije skupine: indijsku, u koju spadaju duguljaste vrste, te japansku, koja sadrži okruglastu rižu. Riža se prvobitno uzgajala u Indiji, no danas predstavlja najkorišteniju žitaricu svijeta. Kina i Indija prednjače u svjetskoj proizvodnji riže. Prilikom kuhanja riža dugog zrna se bolje očuva cijela i manje se ljepi, dok je riža okruglog zrna mekša, vlažnija i ima tendenciju ljepljenja te je stoga pogodnija za jela u kalupima ili za deserte i kreme. Duga riža se stoga koristi u jelima koja zahtijevaju cijelo i odvojeno zrnje kao što su rižoti i slična jela. Riža, poput prosa, spada u lužnate žitarice, što znači da je treba obilato uvrštavati u jelovnike, budući da se danas zna da osnovu ljudske prehrane mora sačinjavati lužnata hrana. U usporedbi s ostalim žitaricama, riža ima najveću energetsku vrijednost.

    Smeđa, integralna riža je prehrambeno mnogo vrijednija od bijele riže. I kod ove je žitarice čovjek učinio svoju klasičnu pogrešku: plod, koji je u prirodi izrazito vrijedan i bogat važnim hranjivim tvarima, kroz procese rafiniranja se bitno osiromašuje, što dovodi do cijelog niza problema vezanih uz korištenje rafinirane hrane.

    Po hranjivoj vrijednosti , paraboiled riža spada imeđu integralne (smeđe) i bijele riže. Priprema se posebnim postupkom parenja i tlačenja da bi se sačuvale hranjivi sastojci. Naime, dok je riža još u ljusci, ona se namače, pari i suši kako bi se u tom procesu, prije ljuštenja, "natjerao" prelazak hranjivih sastojaka iz ljuske u jezgru. Stoga ukoliko recept zahtijeva bijelu rižu koristite rađe paraboiled. Bjelančevine iz riže važno je sl*gati i združivati s onima iz mahunarki, čime dobivamo cjelovit unos svih potrebnih aminokiselina. Riža je bogata i mineralima, naročito fosforom i kalijem, a sadrži i Mg, Ca, Mn, Fe, Cu, Zn i druge minerale. Od vitamina najviše ima vitamina E, posebice u klici, te skoro sve vitamine B skupine u ovojnici. Ukoliko rižu sameljemo, dobit ćemo izuzetno rižino brašno koje je odlično za pudinge i kolače. Kod nas možete nabaviti: integralnu rižu duguljastog i okruglastog zrna, parbolied rižu, bio-integralnu rižu, rižine integralne pahuljice, rižine obične pahuljice, čoko-rižu, i to u pakiranom obliku i rinfuzo, te pakirani rižot fantasia i rinfuzo basmati rižu.


    ZOB
    (Lat. Avena sativa, engl. oats)

    Zrno zobi je među žitaricama najbolji izvor kalcija, koji zajedno s drugim mineralima (P, Fe, K, Mg, Zn) doprinosi zdravlju zubiju i kostiju. Osim toga, to je žitarica koja sadrži najviše masnih kiselina (oleinsku i linolensku) koje su raspoređene u izvrsnom omjeru. Bogata je i vlaknima koja utječu na smanjenje kolesterola u krvi i poboljšanje probave. Sastav ugljikohidrata unutar zobi je takav (škrob i vlakna), da se oni sporo probavljaju i sporo ulaze u krv, čime se osigurava stalan izvor energije, bez naglih promjena šećera u krvi i hipoglikemičnih stanja, kao što je to slučaj kod rafinirane hrane. Zbog svega toga zob, u kombinaciji s voćem i orašastim plodovima predstavlja idealan doručak, naročito ako se uzima u obliku zobenih pahuljica. U zobenim pahuljicama je energija koncentrirana u manjem obujmu jer zrna u takvom obliku sadržavaju minimalne količine tekućine, što je veoma prikladno za prehranu djece, koja imaju malen obujam želuca.

    Oljušteno zobeno zrno se može kuhati poput riže. Takvo se koristi uz slana jela ili, zajedno s voćem, u sklopu doručka. Ono se također može samljeti u mlincu za kavu ili u specijalnom mlincu za žitarice, čime se dobija brašno kojim se može obogatiti ukus nekim jelima ili zgusnuti jelo i povezati namirnice unutar njega. I na kraju, zob je idealna namirnica za bolesnike i ljude koji se oporavljaju od bolesti, budući da je lako probavljiva, bogata vitaminima (A, B1, B2, B3, B5, B6, E) te da uspostavlja ravnotežu elektrolita. Kod nas možete nabaviti: oljuštenu zob i zobene pahuljice (pakirane i rinfuzo), m�sli u raznim kombinacijama (različito sušeno voće, orašasti plodovi i žitarice), te m�sli - pločice.

    MAHUNARKE


    AZUKI GRAH
    (Lat. Phaseolus angularis ili Vigna angularis, engl. adzuki beans, field beans )

    Azuki grah se u istočnoj Aziji koristi već preko dva tisućljeća, i to najviše u Kini, Japanu, Koreji i Tajvanu, pripravljen na mnogo različitih načina.

    Suhi azuki grah je malo tamno crveno ovalno zrno, veličine oko pola centimetra. S jedne strane ima uočljivi bijeli rub. Zbog svoje tamno crvene ili smeđe boje i slatkastog okusa, tradicionalno se u spomenutim zemljama poslužuje u posebnim prilikama - na rođendanima, vjenčanjima, na novogodišnjim svečanostima i slično. Od njega se pripremaju posebno cijenjeno slatko tijesto, različiti kolači, sladoledi, preljevi za kolače, no, azuki grah se također može kandirati, koristiti u obliku slatkih umaka i variva; zrna se mogu klijati, ili se radi brašno od te vrste graha. Ono se također može pripremati uz rižu.Azuki se stavi u vodu da se namoči preko noći i nakon toga se kuha oko 40-tak minuta, ili 5-9 minuta u express loncu. Ako ga niste namočili, kuha se oko 20 minuta u loncu pod pritiskom. Suhi azuki ne zahtijeva dugo namakanje. Dovoljno ga je namočiti 1 sat prije kuhanja.

    Ako gledamo prehrambene vrijednosti, ova vrsta graha osim vitamina i minerala koji su prikazani u tablici, sadrži i vitamin A, B5, B11; te Cu, Mn, Na, Zn i mnoge druge korisne i zdrave spojeve i elemente.


    GRAH
    (Lat. Phaseolus vulgaris, engl. kidney beans)

    Grah je najpoznatija mahunarka. Nijedna povrtlarska kultura, osim krumpira nije razvila toliko vrsta i varijacija kao grah. Širom svijeta se koristi na mnogo različitih načina. Ovu mahunarku su prvo uzgajali američki Indijanci, i tek je u šesnaestom stoljeću donesena u Europu, zajedno s krumpirom i kuk*ruzom. Na Istoku, neke uzgojene vrste su toliko velike da se direktno pripremaju kao mali odresci, koji svojim okusom i izgledom veoma sliče mesu. Kod nas postoje mnogobrojne bijele i obojene sorte eliptičnog, ovalnog i bubrežastog oblika. Grah je biljka visoke energetske vrijednosti, bogata gotovo svim esencijalnim aminokiselinama. Sadrži dosta lecitina, te mnoge minerale N, K, Ca, Fe, P, Mg, Zn i Na. Nije naročito bogat vitaminima pa se zato u obrocima uglavnom kombinira s povrćem. Klijanjem se povećava količina vitamina u grahu, naročito vitamina E i C. Sušenjem zrno ne gubi svoje hranjive sastojke, lako se čuva i lako transportira. Novija istraživanja su pokazala da grah snižava kolesterol i trigliceride u krvi, tako da se preporučuje osobama s aterosklerozom i njenim posljedicama, naročito s kardiovaskularnim bolestima. Nekim osobama, naročito onima s poremećenom probavom, grah može biti "preteška" namirnica, i njima se preporuča da probaju koristiti pasirani grah u kojemu se uglavno odvoji ljuska bogata pektinom, te da jelima od graha dodaju začine koji smanjuju nadimanje (kim, mažuran, timijan).


    LEĆA
    (Lat. Lens esculenta ili Lens culinaris, engl. lentil)

    Leća je mahunarka koja potječe iz zapadne Azije, odakle je dovezena u Sredozemlje. Danas razlikujemo dvije glavne skupine različitih sorti leće: Macrosperma - veličina zrna je od 6 - 9 mm; uzgaja se uglavnom u Sredozemlju i u Americi; i Microsperma - mnogo manje sjemenke (2-6 mm), obično je narančaste ili crvene boje, raste uglavnom u Indiji i na Bliskom Istoku.

    Ova je mahunarka veoma praktična za upotrebu, lako se priprema i odličan je izvor mnogih hranjivih tvari. U prošlim vremenima je leća zauzimala važno mjesto u svakidašnjoj prehrani. U Bibliji se spominje njena upotreba još za vrijeme starih patrijarha, negdje pred 4000 godina, kada je Ezav prodao svoje prvenaštvo bratu Jakovu za tanjur leće. Leća je također pronađena u egipatskim piramidama koje su stare oko 4200 godina. Njih su tu zakapali kao hranu za mrtve faraone i za božanstva.

    Ova je mahunarka poznata kao namirnica bogata energijom i to najvjerojatnije zbog visoke koncentracije B vitamina pomješanih sa ugljikohidratima. Ta je kombinacija čini idealnom namirnicom za fizički aktivne osobe kao što su sportaši i pješaci. Ugljikohidrati iz leće se postepeno otpuštaju u krv nakon obroka, zahvaljujući svom složenom sastavu i prisutnim vlaknima, tako da se čovjek i po nekoliko sati nakon obroka još uvijek osjeća snažnim. To je posebno važno za osobe koje povremeno imaju napade hipoglikemije. Leća je bogata i mnogim mineralima, naročito željezom. Što se tiče bjelančevina, ona sadrži velike količine lizina koji nedostaje žitaricama, a siromašna je metioninom, triptofanom i cisteinom, kojima one obiluju. Zato je jako dobro kombinirati leću sa različitim žitaricama u istom obroku, čime dobivamo odličan, sveukupan i uravnotežen sastav aminokiselina.

    Leću možete i klijati, što je veoma jednostavno kod te mahunarke, a time raste količina vitamina C, kao i vitamina B skupine u njoj. Klice leće možete spremati u raznim jelima, u juhama ili gulašima, a možete ih jesti i sirove, u salatama i sendvičima. Raskuhana crvena leća daje puniji okus i gustoću raznim biljnim juhama


    SLANUTAK
    (Lat. Cicer arietinum, engl. chick peas, garbanzo)

    Slanutak potječe iz zapadne Azije i veoma je popularan u zemljama sredozemlja, gdje su mnoga nacionalna jela pripravljena od te mahunarke. Slanutak je visokovrijedna namirnica za ljudsku prehranu. Njegovo je sjeme slično sjemenu soje ili suhog graška, svijetlo smeđe boje. Kuhan se koristi za razne salate, kao dodatak ostalom povrću u varivima, od njega se spremaju popečci, kao i paštete i razni namazi koji su odlična zamjena za maslac. Pečeni i posoljeni slanutak može se koristiti za grickanje umjesto kokica. Klijanje uvelike povećava iskoristivost bjelančevina, vitamina i minerala, a smanjuje koncentraciju neprobavljivih ugljikohidrata. Slično bobu, i slanutak se može ispeći i samljeti te kao takav koristiti kao izvrstan nadomjestak za kavu. Osim toga, može se mljeti u slanutkovo brašno koje će, nadodano pšeničnom brašnu pri spremanju kruha, poboljšati ukus i mekoću kruha. Slanutak je veoma dobar izvor željeza, čak i kuhani slanutak sadrži duplo više željeza od jednake količine mesa. Količina kalcija u slanutku je također visoka i združena je s bjelančevinama koje povećavaju njegovu apsorpciju. Ako je u obroku zastupljena i žitarica, npr. riža sa slanutkom, takav obrok ima potpuni sastav potrebnih aminokiselina - bjelančevina. Budući da je nešto teže probavljiv dobro je da ga osobe s probavnim smetnjama, kao i grah koji je još "teži", koriste u umjerenim količinama.


    SOJA
    (Lat. Glycine max, eng. soya beans)
    Soja je tisućljećima u mnogim azijskim zemljama predstavljala jednu od osnovnih živežnih namirnica, i zato ju je kineski imperator Sheng - nung uvrstio unutar svojih 5 svetih usjeva. Izgleda da je u Sjedinjene Države uvezena 1806 godine i to kao balast na palubi brodova, ali se počela ozbiljno uzgajati tek krajem 19. stoljeća. Od tada se naglo povećala proizvodnja, tako da danas Sjedinjene Države proizvode oko polovine od ukupne svjetske proizvodnje soje. Na žalost, najveća količina te soje odlazi za pripremu stočne hrane, iako se sve više priznaje vrijednost te kulture za humanu prehranu. Integralna soja je odličan izvor bjelančevina, a nakon kikirikija to je mahunarka koja je najbogatija uljem. Osim toga, soja je odličan izvor biljnih vlakana, kalcija, željeza, cinka, fosfora, magnezija, tiamina, riboflavina, niacina i folne kiseline. Uzimajući to u obzir nije ni čudo što su kinezi koji su živjeli na sjeveru zemlje i obilato se hranili sojom uvijek bili zdraviji i otporniji od njihovih zemljaka sa juga koji su se uglavnom hranili rižom. Danas se i na Zapadu često koriste ne samo integralno zrno soje, već i njeni brojni proizvodi i to u sve većim količinama. Tradicionalana sojini proizvodi su - tofu sir, sojino mlijeko, miso i tempeh, te fermentirani sojini umaci - tamari i shoyu. No, uz ta sojina jela, razvila se cijela paleta sojinih proizvoda nove generacije u vidu teksturiranih sojinih bjelančevina (sojini odresci, sojine ljuskice i komadići), koje danas u mnogim domaćinstvima sve više zamjenjuju meso, mlijeko i njihove proizvode. U procesu pripreme tih teksturiranih bjelančevina soja se odmašćuje, a osim toga gubi i jedan dio svojih vlakana. Iako su to zdravi proizvodi, dobro ih je umjereno koristiti radi visokog postotka bjelančevina koji oni sadrže, a s kojima nije dobro pretjerivati.
    Bjelančevine iz soje su veoma kvalitetne. No, bez obzira na to što su u soji zastupljene sve aminokiseline, čak i one esencijalne; kao i kod svih mahunarka, tako je i kod soje prisutna mala količina aminokiselina koje u svom sastavu imaju sumpor; pa je zbog toga i soju dobro kombinirati sa žitaricama da bi se u izobilju zadovoljile potrebe za bjelančevinama. Vlakna iz soje su također veoma dragocjena budući da pomažu boljoj i bržoj probavi, a istovremeno vežu na sebe višak kolesterola koji odnose iz tijela, tako da se smanjuje njegova razina u krvi. Integralno zrno soje, kao i njegovi proizvodi su, zahvaljujući svom bogatom sastavu, odlična zamjena za sve životinjske proizvode. Soju pripremamo kao i sve ostale mahunarke, računajući na enzime koji smanjuju iskoristivost ostalih hranjivih tvari, i na neprobavljive ugljikohidrate. Zbog njih je potrebno soju namakati i do 12 sati, i dobro prokuhati. Visoka temperatura uglavnom uništi spomenute enzime. U soji nalazimo mnoge spojeve čije je djelovanje antikancerogeno. To su izoflavonoidi, inhibitori proteaza, fitična kiselina, saponini, fitosteroli i fenilna kiselina. Izgleda da izoflavonoidi iz soje, koji su u njoj prisutni u znatnim količinama, djeluju zaštitno protiv karcinoma dojke, te protiv karcinoma jajnika i endometrija. Smatra se da je statistički veoma niska incidencija poboljevanja od karcinoma dojke i debelog crijeva u Japanu i Kini direktno povezana sa obilnom potrošnjom soje i njenih proizvoda u tim krajevima. Inhibitori proteaza se uglavnom inaktiviraju kuhanjem, no onaj mali postotak koji ostaje aktivan, ima također antikancerogeno djelovanje, i to suprimiranjem promjena koje dovode do prijelaza zdrave stanice u stanicu raka i suprimiranjem stvaranja slobodnih radikala. Još jedna zanimljivost vezana uz soju jesu njeni fitoestrogeni, za koje se smatra da uvelike umanjuju tegobe vezane uz menopauzu, budući da prirodno održavaju niske razine estrogena u tijelu.

    ZELENA SOJA
    (Lat. Vigna aureus ili Phaseolus aureus, engl. mung bean)

    Zelna soja potječe sa područja Indije i Burme, a i danas su te zemlje, zajedno s Tajlandom i Indonezijom najveći proizvođači ove mahunarke ( oko 90 % svjetske proizvodnje). Kod nas se naziva zelena soja iako je po svojim osobinama sličnija azuki grahu i drugim vrstama graha nego soji. Postoje još smeđe i crne varijante ove mahunarke.Po prehrambenoj vrijednosti, zelena soja ima neka vrijedna svojstva.Zrno zelene soje sadrži oko 24% bjelančevina, koje su lako probavljive i visokovrijedne što ovu namirnicu čini pogodnom u prehrani djece, starijih osoba i invalida. Ovdje moramo napomenuti da zelena soja nije savršeni izvor bjelančevina pa bi ju trebalo kombinirati s drugim namirnicama koje imaju visok postotak aminokiselina koje sadrže sumpor. Takve namirnice su žitarice, riža, sezam. Bogata je vitaminima A, B1, B2, C i niacinom.Zelena soja dobro čuva konzistenciju prilikom kuhanja na visokim temperaturama zbog termostabilnog viskoziteta njenog škroba. U kineskoj kuhinji se često koristi škrob zelene soje za izradu posebne prozirne tjestenine.

    Zelenu soja se najčešće koristi u zrnu ili polovicama u juhama, pirjanim jelima , rižotima. Može se samljeti u fino brašno od kojeg se prave mnogi deserti, kruhovi, slatkiši i glavna jela. Na tržištu postoje i poluproizvodi kao što je izolirani sojin protein (IMP - Isolated Mung bean Protein) koji se kao kvalitetan izvor bjelančevina stavlja u mnoge prehrambene proizvode. U Azijskim zemljama, a u novije vrijeme i u SAD-u se mnogo koriste klice zelene soje.Sve mahunarke možemo klijati ali se najčešće klijaju zelena i obična soja. Klice zelene soje su još finiji izvor bjelančevina nego njeno zrno. Uz to su bogatije vitaminima ,a siromašnije ugljikohidratima ( manje kalorične). Npr. sadržaj vitamina C se u njima kreće u količini do 0.346 mg/g. Maksimalna količina ovog vitamina u njima je drugog dana klijanja ali su u tom stadiju klice prilično male. Uobičajeno vrijeme klijanja je 4-6 dana, ovisno o sobnoj temperaturi. Za klijanje se najidealnija temperatura od 18-24 �C.

    POSTUPAK KLIJANJA - Od 1 grama zrna se dobije 6-8 g klica. Zrnje se preko noći namoči, stavi se u posudu na toplo (sobna temperatura) i mračno mjesto. Klijanje u mraku se preporuča da bi se dobile bljede klice, a ukoliko klijamo na svijetlu, biti će zelenkaste. Važno ih je stalno održavati vlažnima, pa ih tre*amo barem tri puta dnevno poškropiti. Kad klice narastu do željene dužine (najčešće oko 3-5 cm i debljine oko 5-7 mm), mogu se koristiti u prehrani. Prethodno se operu u hladnoj vodi da bi isprali sluz, omotač sjemenke, vlaknasto korjenje i druge ostatke. Klice je najkorisnije jesti odmah, ali se mogu par dana sačuvati u hladnjaku, u plastičnim vrećicama radi održavanja vlažnosti.

    Klice se koriste u mnogim orijentalnim jelima, posebice kineskim. Najkorisnije je ako ih jedemo sirove u sklopu nekakve salate, ali mogu se i kuhati. Koristimo ih u juhama i pirjanim jelima gdje mogu zamjeniti određenu količinu luka i gljiva, a prženim jelima i omletima daju finu teksturu.


    GRAŠAK
    (Lat. Pisum sativum, engl. peas)

    Grašak je veoma proširena povrtna kultura. Uzgaja se u gotovo svim krajevima svijeta. Podrijetlom je iz zapadne Azije. Pretpostavlja se da su ga poznavali već stari Egipćani, a u antičkoj Grčkoj i Rimu se i uzgajao.U srednjem vijeku, ta je kultura postala popularnija u Europi. U svjetskim mjerilima grašak se više proizvodi kao zrelo i osušeno zrno nego svjež. Međutim, veoma dobro se može konzervirati zamrzavanjem ili, nakon termičke obrade, u limenkama, čime ne gubi svoje hranjive sastojke. Postoji više vrsta graška. Najjednostavnije je podijeliti ga na grašak s glatkim zrnom i grašak s naboranim zrnom. Sorte s naboranim zrnom imaju više zelenog biljnog pigmenta klorofila, pa su trajnije zelene, imaju manje škroba pa se lakše kuhaju i probavljaju, a osim toga sadrže i više lecitina. Grašak s glatkim zrnom dozrijevanjem gubi klorofil, pa zrna postaju žućkasta ili čak bjelkasta, i teže su probavljiva. Postoje i vrste graška kod kojih se za prehranu koristi cijela mahuna, npr. grašak šećerac. Grašak je bogat izvor vitamina A, vitamina C, tiamina, folne kiseline, željeza i posebice fosfora. Zeleni grašak je u skupini mahunarki drugi po redu izvor vrijednih bjelančevina.

    SJEMENKE


    Ljudi imaju različite ideje o tome što se sve ubraja u međuobroke i kolika količina hrane može biti sadržana u jednom međuobroku. Najraširenija definicija međuobroka: svaki oblik obroka, bez obzira na količinu namirnica konzumirana se izvan doručka, ručka ili večere. Najčešći oblici međuobroka u nas su pizza, razna peciva, jogurti, voće i voćni deserti, kolači, sladoled... Predlažemo da ovu jesen, umjesto ovih nezdravih, međuobroke zamijenite sjemenkama - razlog je jasan: daju energiju za hladnije dane, smanjuju razinu kolesterola, poboljšavaju mentalne i reproduktivne funkcije - i što Vam više treba?! Evo što, kako i zašto:

    SEZAMOVE SJEMENKE potječu sa Srednjeg Istoka, gdje se koriste na mnogobrojne načine. Mnoga tradicionalna jela, kolači, slatkiši namazi, u tim krajevima uključuju u svom sastavu i sezam kao jedan od najvažnijih sastojaka. Važno je prije uporabe sjemenke popržiti, zgnječiti ili samljeti, pošto će inače proći kroz probavni trakt neprobavljene. Ukoliko se samelju tako dobro da iz njih počinje izlaziti ulje, dobije se namaz tahini bogat hranjivim sastojcima, a koristiti se umjesto maslaca. Od sezama se može napraviti mlijeko koje je odlična zamjena za kravlje mlijeko, dodaje se raznim jelima, žitaricama, kruhu i pecivu, a njime se može napraviti i sladoled. Sezamove sjemenke su bogate bjelančevinama i sadrže sve esencijalne aminokiseline, a naročito su bogate metioninom. Ulje unutar sjemenki predstavlja mješavinu estera glicerola sa oleinskom i linolenskom kiselinom (omega 6 masne kiseline). U tim sjemenkama postoji i jedan poseban spoj nazvan po njima - sezamin. To je lignin koji snižava kolesterol u krvi time što smanjuje njegovu apsorpciju iz crijeva, tako što ubrzava probavu, a također smanjuje njegovo stvaranje u jetri. Sezam sadrži u sebi i tvari koji djeluju antioksidacijski i koje čuvaju njegove proizvode od brzog kvarenja. Bogat je magnezijem, cinkom, kalcijem i željezom (koncentracija kalcija je 20 puta veća nego u mesnom odresku, a koncentracija željeza 3 puta veća). Sezam je već od davnih vremena u zemljama gdje se uzgajao bio smatran ljekovitom hranom, i namirnicom koja usporava starenje.

    SUNCOKRET potječe iz Sjeverne Amerike, gdje su ga Indijanci koristili na mnogo različitih načina još 900 godina prije Krista. Sadrži sve esencijalne aminokiseline u znatnoj količini. Od masnoća koje se nalaze u suncokretovom sjemenu, 50% ih je mnogostruko nezasićenih, od kojih najveći postotak otpada na esencijalnu linolensku masnu kiselinu kao važnog preteču omega 6 masnih kiselina, za koje je poznato da snižavaju razinu kolesterola u krvi. Oleinska kiselina je, kao važna jednostruko nezasićena masna kiselina, također zastupljena u znatnom postotku. Suncokretovo sjemenje sadrži veću količinu vitamina E (50 mg/100gr), što je veoma važno zbog mnogostruko nezasićenih masnih kiselina, koje uz ovaj vitamin, koji je antioksidant, neće stvarati kancerogene slobodne radikale. Upravo zbog toga je najbolje upotrebljavati neophodne masnoće direktno iz sjemenja. Upotreba suncokretovog ulja u većim količinama dovodi se u vezu s većim obolijevanjem od karcinoma, budući da u njemu nema tog vitamina. Suncokretove sjemenke su veoma dobar izvor i raznih minerala, Ca, P, Mg, Na, K i Fe, kao i vitamina, naročito B kompleksa i vitamina A. Sve to zajedno s obiljem vitamina E čine ga izvrsnom namirnicom koju bi trebalo redovito koristiti.

    Poprženog i samljevenog ga se može dodavati različitim jelima: žitaricama, varivima, umacima, može ga se koristiti i za doručak kao sastavni dio kaša. Usitnjen, uz dodatak vode i začina, može poslužiti kao preljev za pizzu i razna pečena jela, može dodavati tijestu prilikom spremanja kruha i raznovrsnih kolača.

    SJEMENKE BUNDEVE su odličan izvor primarnih bjelančevina a bogate su i mnogim vitaminima i mineralima. Sadrže visok postotak bjelančevina i u nekim vrstama doseže čak 31%, a sve esencijalne amino kiseline zastupljene su u odličnom omjeru. Šaka bučinih sjemenki zadovoljava pola dnevnih potreba prosječne osobe za aminokiselinama, a uspoređujući bjelančevine u tom sjemenju s bjelančevinama u mesnom odresku, može se zaključiti da je količina esencijalnih aminokiselina u golicama veća nego u mesu. Osim toga, one su odličan izvor mnogih vitamina i minerala, naročito cinka i željeza kojeg golice imaju triput više nego meso. Bučine sjemenke su u biljnom svijetu, uz laneno sjeme, najbolji izvori esencijalne masne kiseline omega 3, za koju se zna da je u našem tijelu preteča prostaglandina tipa 3 koji su neophodni za mnoge tjelesne funkcije - vid, sposobnost učenja, koordinaciju, raspoloženje. Taj niz prostaglandina također smanjuje zgrušavanje krvi, regulira razinu kolesterola u krvi, poboljšava imunološki sustav i odgovoran je za još mnogo drugih funkcija čiji se broj svakodnevno nadopunjuje novim istraživanjima. Uz omega 3, bučine sjemenke sadrže i drugu, omega 6 esencijalnu masnu kiselinu, koja se, međutim, nalazi i u brojnim drugim sjemenkama i orašastim plodovima. Bučine golice se mogu usitniti i takve koristiti u mnogim jelima kojima će one poboljšati okus i istovremeno ih obogatiti svojim mnogim esencijalnim hranjivim tvarima. Uz ostale sjemenke one također mogu poslužiti za pripremanje posebno ukusnih kruhova.

    Bučino ulje se stoljećima koristilo u istočnoj Evropi, Indiji i Americi. Proizvodi se iz sjemenki posebne vrste uljene buče. Osim u proizvodnji ulja, one se u prehrani koriste neprerađene kao bogat izvor omega masnih kiselina, vitamina i minerala.

    LANENE SJEMENKE se razlikuju ovisno o mjestu uzgoja - tako da su u Kanadi crne ili smeđe, a u Indiji žućkaste. Ova se kultura uzgaja preko 5000 godina u umjerenim i tropskim područjima, upotrebljavajući se u mnogobrojne svrhe. Stari Egipćani su od lanenog vlakna proizvodili posebne omotače u kojima su mumificirali svoje vladare. Stari Grci i stari Rimljani su ga koristili u prehrani, miješajući lan sa kuk*ruznim brašnom prilikom pripreme kruha, te također kao lijek za probavne smetnje.

    Danas se lan također koristi u nebrojene svrhe. Od predivnog lanenog platna sa raznim uzorcima, do cijele palete kozmetičkih proizvoda, kao i farmaceutskih proizvoda, za humanu i veterinarsku upotrebu. Sve se više shvaća važnost i značaj tog malenog sjemena, i u ljudskoj prehrani, budući da u sebi sadrži značajne količine korisnih, a inače rijetkih sastojaka U prehrani se lan može koristiti na nekoliko različitih načina. Najbolje je koristiti cjelovite sjemenke tako što će se miješati u kruh, u kolače i to kao čitave ili kao usitnjene sjemenke, koje daju blagi orašasti ukus jelima. Osim toga, svježe lanene sjemenke se mogu dodavati različitim jelima, umacima, salatama, juhama od povrća, sarmama, popečcima, žitaricama itd.

    Iznimno je važno uvrstiti lan u svakodnevnu prehranu zbog esencijalne omega 3 masne kiseline koja je dosta rijetka u našoj hrani, a lan je namirnica koja daleko nadmašuje sve ostale po količini omega 3 masne kiseline koju sadrži. Naime, lan u sebi sadrži najmanje 7 puta više tih masnih kiselina, nego ostale biljke, kao što su soja, orasi, špinat, bademi, banane i druge biljke. Omega 3 masne kiseline su važne za mnoge funkcije u našem tijelu: za pravilan rast i razvoj djeteta, imaju zaštitnu ulogu protiv srčanog infarkta i moždanog udara, smanjuju sklonost infekcijama jačajući imunitet, pružaju određenu zaštitu protiv autoimunih bolesti, smanjuju rizik za određene vrste raka . Sljedeća komponenta također vrijedna spomena jesu lignansi. To je skupina fitoestrogena, odnosno biljnih estrogena, koji se pod utjecajem bakterijske flore naših crijeva pretvaraju u moćne tvari slične hormonima.


    MAKOVE SJEMENKE sazrijevaju u posebnoj vrsti makova koji potječu iz Grčke i sa Dalekog Istoka. Ljudi često izbjegavaju koristiti tu korisnu i ukusnu sjemenku za prehranu, bojeći se narkotičnog djelovanja. Istina je da se iz iste biljke dobiva medicinski poznati opijat koji se koristi za ublažavanje bolova, te kao dodatak u sklopu drugih lijekova. No takva svojstva pokazuju samo nezrele glavice maka i sa sazrijevanjem se ona u potpunosti gube. Sjemenke maka u svom sastavu sadrže preko 40% ulja i odličan su izvor linolne i oleinske masne kiseline. Osim toga, naročito su dobar izvor različitih, nama potrebnih minerala, među kojima se, kao što možemo vidjeti iz tablice posebno ističu kalcij, fosfor, željezo i cink.

    Nama poznate crno-plavičaste makove sjemenke sa svojim orašastim okusom koriste se kao ukras na kruhu, pecivima i slično, mogu se koristiti kao dodatak raznim salatama, te kao začin u jelima.

    PINJOLI su jestive sjemenke ne samo našeg Mediteranskog bora, već i Koreanskog bora te sjevernoameričkog Pinon bora. Sjemenke pinjola rastu zaštićene u šišarka i teško je doći do njih, što se odražava i na nešto većoj cijeni. Od svih orašastih plodova pinjoli imaju najveći postotak bjelančevina u svome sastavu, čak 31%. Pinjoli se mogu jesti sirovi ili lagano prepečeni, slani ili neslani kao i kikiriki. Idealni su za različite salate i neophodni za poznati preljev "pesto". Posebna se pažnja mora posvetiti čuvanju pinjola jer će sačuvati svoju prirodnu aromu jedino ukoliko ih držimo u hladnjaku, budući da veoma lako užegu.
     
  14. Sania

    Sania Истакнат член

    Се зачлени на:
    13 април 2010
    Пораки:
    511
    Допаѓања:
    7
    SUHO VOĆE

    Pečenje kolača i priprema slastica neizostavni su dio božićnih i novogodišnjih blagdana. Prekomjerno konzumiranje šećera lako možemo izbjeći korištenjem suhog voća koji svojom slatkoćom i okusom čine slastice ukusnijima i zdravijima. Sadržaj minerala, posebice kalcija i željeza u suhom voću je veći nego u svježem te se smatraju iznimno bitnim u prehrani djece. Biovega u svojoj ponudi ima suho voće isključivo s certifikatom organskog uzgoja kao garancijom da ne sadrže tragove pesticida i sumpora.

    GROŽĐICE

    Grožđe pripada rodu Vitis koji u sebi uključuje brojne sorte crnog, bijelog, stolnog i vinskog grožđa. Crne sorte su uglavnom jače kiselosti i manje količine šećera, dok je bijelo grožđe slađe i manje kiselo. Od svog svježeg voća, grožđe je najbogatije ugljikohidratima, tako da kroz njega možemo dobiti znatnu količinu energije. Bogato je mnogim hranjivim tvarima i veoma zdravo, sadrži zaštitne tvari poput resveratrola, a crno grožđe sadrži i isoflavone. Samo određene sorte grožđa se suše čime se dobivaju grožđice, koje su još koncentriranije u svom bogatstvu različitih hranjivih sastojaka. Grožđice su veoma zdrav i ukusan izvor prirodnog šećera, povezanog sa biljnim vlaknima, tako da ga možemo uvijek koristiti u zamjenu za šećer. Bogate su mineralima posebice kalcijem i željezom stoga mogu poslužiti kao idealne slasne grickalice. Zbog iznimne slatkoće, dodane u peciva, kreme ili kruh, zamjenjuju upotrebu šećera.

    MARELICE

    Plodovi marelice sadržavaju znatne količine vitamina A koji je poznat kao snažan antioksidans i zaštitnik od degenerativnih poremećaja. Sadrže i mnoge vitamine B skupine, vitamin C te minerale kalcij, fosfor i kalij. Sve te hranjive tvari su još koncentriranije u suhim marelicama. Tako se, sušenjem 100 grama marelica količina vitamina A povećava sa 2600 IJ na 7000 IJ vitamina. Suhe marelice su također veoma korisne za anemične osobe i zahvaljujući njihovoj izrazito visokoj koncentraciji željeza.

    Suhe marelice ukusno se kombiniraju u mislima, slatkim knedlama, slatkome kruhu, kolačima, ili se konzumiraju kao slatki međuobrok.

    SUHE ŠLJIVE

    Šljive spadaju među lužnato voće bogato raznim vitaminima i mineralima. Suhe šljive su posebno bogate vitaminom A, riboflavinom i vitaminom C, te kalcijem i magnezijem. Suhe šljive imaju i medicinsko značenje zahvaljujući svom umjerenom, prirodnom laksativnom učinku koji se može iskoristiti kod slučajeva zatvora, naročito kod male djece i kod starijih ljudi. Osim toga, istraživanja vezana za antioksidativna i antikancerogena svojstva voća, pokazala su da su suhe šljive među najbogatijim plodovima, ne samo voća, već i povrća sa tim svojstvima.

    Uz uživanje u svježim plodovima, šljivu možemo koristiti i u pripremi različitih voćnih salata, deserta, marmelada i pekmeza, umaka i kompota.

    DATULJE

    Njihovo ime potječe od grčke riječi daktulos, što znači prst, čime se aludira na njihov oblik. Datulje su veoma bogate različitim vitaminima i mineralima među kojima se posebno ističu vitamin B1, B5 i folna kiselina, te kalcij, magnezij, pa čak i željezo. Taj je plod izrazito sladak (u svježem stanju sadrži 55% šećera, koji se sušenjem znatno koncentrira), tako da u mnogim jelima njime možemo zamijeniti nezdravi šećer, naročito ako dobro izmiksamo datulje dodajući im vode. Šećer u datuljama je prirodno vezan sa topivim biljnim vlaknima koje sprječavaju naglo iskorištavanje šećera iz njih, što sprječava posljedičnu hipoglikemiju. Datulje dakle predstavljaju odličan prirodan izvor energije koji brzo daju snagu, bez kasnijeg pada koncentracije šećera u krvi. Nasjeckane datulje su odličan dodatak žitaricama, pudinzima, slatkom kruhu, kolačićima, keksima, a od njih se može napraviti i slatki namaz.

    CRNI RIBIZL

    Ribizl je poznat po svom bogatstvu željeza i tanina te zbog toga idealna, netoksična namirnica za sve koji pate od anemije. Suhi ribizl sadrži hranjive tvari u koncentriranom obliku pa se preporučuje pomiješati sa prženim orašastim plodovima u zdravi i hranjivi mix koji može poslužiti kao maštovita grickalicama na vašim kućnim zabavama.

    SLATKIŠI, PEKMEZI, VOĆNI SOKOVI

    «Slatko je naša prirodna potreba - organizam od svih okusa najviše treba upravo slatkasti.
    Slatko opušta organizam. Isto tako ono je dio naše i drugih tradicija pri različitim
    svetkovinama, izražavanjima pripadnosti ili pak poštivanja prema bogovima. Mnogi od nas
    pravi su zaljubljenici u slatkiše, a neki i ovisnici. Nakon konzumiranja različitih vrsta
    slatkiša često se osjećamo krivi, a nerijetko i bolesni.

    Tre*amo li se riješiti tog zadovoljstva kojeg osjećamo pri jedenju slatkiša?

    Ne, jer slatkiše možemo napraviti s prirodnim i nerafiniranim sastojcima, mnogo pogodnijima
    za zdravlje i koji neće stvoriti ovisnost. Potrebno je uložiti samo malo truda i naučiti neke
    važne stvari.

    Šećer je bio tisuću godina nepoznat čovječanstvu - ljudi su se razvijali i živjeli bez njega.
    Ne spominje ga nijedna od starih knjiga (k*ran, Novi zavjet, I Ching, Knjiga interne
    medicine Žutog cara, itd.). Poznato je da je u prošlosti šećer bio neuobičajeni luksuz,
    uvezen izdaleka i vrlo skup. Danas je od svih dodataka hrani najviše u upotrebi. Smatra se
    da prosječan čovjek pojede između 60 i 100 kilograma šećera godišnje.»

    Iz knjige Prirodno i slatko, Jadranke Boban Pejić

    Izdvajamo kao posebnost slatkiša MOLENAARTJE:

    - zaslađeni isključivo prirodnim zaslađivačima od ječmenog ili kuk*ruznog slada
    (bez šećera, smeđeg šećera, fruktoze i umjetnih sladila)
    - izrađeni su od integralnog brašna
    - sastojci su iz organsko-biološkog porijekla
    - umjesto teško probavljivog i masnijeg kakaoa koristi se prah rogača
    - bez aditiva i konzervansa
    - ambalaža je izrađena po svjetskim ekološkim standardima
    - ne sadrže akrilamid

    Namijenjeni su svima a posebno onima koji žele održati idealnu težinu i zdravo se hraniti jer sadrže male količine masnoće i kalorične vrijednosti u odnosu na uobičajene slatke proizvode.

    U ponudi:

    - keksi, napolitanke, štrudle, bomboni
    - čipsevi, smoki
    - slatke pločice od rogača (”čokolade� od rogača)
    - sladovi od žitarica
    - maslaci od orašastih plodova
    - kreme od rogača (popularne Carobelle)
    - 100% voćni pekmezi iz prirodnog uzgoja
    - 100% voćni sokovi od organski uzgojenog voća

    ŠEĆER I UGLJIKOHIDRATI

    Ugljikohidrati su važno «pogonsko gorivo», koje, nakon izgaranja, stvaraju neophodnu energiju za metabolizam i vježbanje. Razlikujemo probavljive i neprobavljive ugljikohidrate. Probavljivi ugljikohidrati se probavljaju u tijelu i daju neophodnu energiju nakon izgaranja (4 kcal/g). Neprobavljivi ugljikohidrati, takozvana vlaknasta hrana, ne probavljaju se u probavnom traktu i prema tome ne daju tijelu nikakvu energiju. Međutim, oni su ipak od neprocjenjive vrijednosti!

    Probavljivi ugljikohidrati nazivaju se još i šećeri. Riječ šećeri namjerno se upotrebljava u množini, jer postoje mnoge vrste. Dijele se na temelju broja jedinica od kojih se sastoje.

    JEDNOSTAVNI ŠEĆERI (monosaharidi)

    Monosaharidi sastoje se od samo jedne molekule ili jedinice (mono=jedan).

    Najpoznatiji su glukoza, fruktoza i galaktoza.

    Glukoza je u određenoj količini uvijek prisutna u našoj krvi a zove se i dekstroza il grožđani šećer. Ime «grožđani šećer» ne znači da on postoji samo u grožđu. Supstancija je prvi put otkrivena u grožđu pa je po tome dobila ime. Glukoza ili voćni šećer nalazi se u voću, subtropskom voću, povrću, kuk*ruznom sladu i medu. Grožđani šećer kao zaslađivač, kao što se prodaje pod imenom Natufood (Dextrose), dobiva se iz škroba iz krumpira ili kuk*ruza.

    Fruktoza se još naziva i voćni šećer i takav se nalazi na primjer u voću, povrću i medu. U prirodi se međutim najčešće nalazi kao sastavni dio glukoze. Taj «dvostruki šećer» zove se saharoza (vidi dalje). Suprotno od općeg vjerovanja, fruktoza marke Natufood ne dobiva se iz voća nego iz kuk*ruznog škroba. Voće sadrži relativno male količine fruktoze zbog čega bi iskorištavanje bilo dugotrajno a cijena fruktoze kao zaslađivača bila bi neumjereno visoka. Još jedna zabluda je uvjerenje da voće sadrži samo voćni šećer. Voće sadrži voćni šećer ali i glukozu i saharozu.

    Galaktoza je manje poznati šećer. Nalazi se u mliječnom šećeru (=laktoza), ugljikohidratu koji postoji u mlijeku.

    DVOSTRUKI ŠEĆERI (disaharidi)

    Dvostruki šećeri sastoje se od dvije jedinice (di=dva). Najvažniji su saharoza, maltoza i laktoza.

    Saharoza se sastoji od jedne molekule glukoze i jedne molekule fruktoze. Šećer iz šećerne trske, jednako kao i šećer iz šećerne repe (kristalni šećer) sastoji se od saharoze. Ako na pakiranju keksa ili drugih slatkiša piše «ne sadrži šećer» općenito se misli na saharozu.

    Maltoza se naziva i slad. Sastoji se od dvije molekule glukoze. Maltoza se može proizvesti i iz škroba iz npr. krumpira ili žitarica. Slad najpoznatiji sladovi od žitarica, kao što su pšenični slad, kuk*ruzni slad i ječmeni slad, sadrže velike količine maltoze.

    Laktoza se još zove i mliječni šećer. Taj se disaharid sastoji od jedne molekule glukoze i jedne molekule galktoze. Laktoza se u prirodnom obliku nalazi u mlijeku i mliječnim proizvodima. Ponekad se dodaje u jela kako bi se poboljšao okus ili kao aditiv.

    DEKSTRINI (oligosaharidi)

    Oligosaharidi, koji se još nazivaju i dekstrini, sastoje se od određenog broja (3 do 10) molekula glukoze. Oligo znači «malo».

    Oligosaharidi nastaju razbijanjem škroba. Oni se prelazna faza kad se iz škroba kao finalni proizvod dobiva glukoza. Sladovi, osim maltoze, sadrže i dekstrine.

    Mnogostruki šećeri (polisaharidi)

    Polisaharidi se sastoje od velikog broja jednostrukih šećera (jedinica glukoze). Poli znači «više».

    Dvije vrste mnogostrukih šećera su vrlo važne: škrob i glikogen.

    Škrob tvori rezerve hrane u biljci. Namirnice bogate škrobom su žitarice (kruh, tjestenina, pahuljice, brašno itd.), krumpir, povrće i mahunarke.

    Tijekom probavnom procesa u tijelu, sve se veze kidaju i pojavljuju se individualne molekule glukoze. Zatim se glukoza krvlju prenosi do svih somatskih stanica, gdje se troši. Pri iskorištavanju glukoze oslobađa se energija. Ta se energija koristi za probavljanje i kretanje.

    Glikogen su rezerve hrane ljudi i životinja. Kao i škrob sastoji se od stotina jedinica glukoze, ali drugačije povezanih. Glikogen se pohranjuje u jetri i u mišićima te se može osloboditi u tijelu kada postoji trenutna potreba za energijom (glukoza).

    Probavljanje ugljikohidrata

    Nakon što smo temeljito proučili sve tipove probavljivih ugljikohidrata, možemo zaključiti sljedeće:
    � Svi višestruki ugljikohidrati najprije se razlažu na jednostruke ugljikohidrate (glukoza, fruktoza, galaktoza).
    � Na kraju, svi jednostruki ugljikohidrati prelaze u glukozu.
    � Glukoza je temeljni materijal koji se može probaviti u somatskim stanicama odakle mogu tijelu davati neophodnu energiju.

    PRIRODNI ZASLAĐIVAČI

    SLADOVI OD ŽITARICA

    Industrija organske hrane često koristi sladove žitarica, kao što su kuk*ruzni slad, ječmeni slad, rižin slad i pšenični slad za kuhanje, za pripremu kolača i slatkiša. Oni se također prodaju kao zaslađivači. U cjelovitoj hrani sladovi žitarica odavno se koriste kao zamjena za rafinirani šećer. To su prirodni zaslađivači koji se dobivaju na potpuno prirodan način. U MolenAartje proizvodima koristi se organski pšenični slad. A on je jedinstvene kvalitete. Zbog organske kvalitete pšeničnog slada mnogi MoleAartje proizvodi smiju nositi oznaku EKO-kvalitete. Ali što se zapravo pšenični slad, kako se dobiva i koja su mu svojstva?

    Razgradnja enzimima

    Proces od pšeničnog zrna do pšeničnog slada je vrlo prirodan proces dijeljenja. Iz zrna organske pšenice dobiva se škrob koji se uglavnom sastoji od ugljikohidrata. Kemijski, škrob se sastoji od enormno dugih lanaca povezanih monosaharida (glukoze). Razbijanjem tih veza u škrobu na sve manje dijelove (glukoza, maltoza), mješavina postaje sve slađa. To je temelj za proizvodnju pšeničnog sirupa.

    «Amilaza» obavlja posao

    Razgradnja škroba ne dešava se sama od sebe nego je za to neophodan enzim amilaza. Amilaza se također pojavljuje u ljudskom tijelu, i to u slini. Enzim mijenja jednu supstanciju u drugu. Amilaza u ljudskoj slini započinje proces razgradnje škroba (u kuk*ruzu, kruhu, tjestenini, povrću, mahunarkama itd.) u našim ustima. Ostatak procesa odvija se u probavnom traktu. U postupku proizvodnje pšeničnog slada proces razgradnje odvija se na sljedeći način:

    Škrob (mnogo jedinica glukoze)-> dekstrini (5 do 8 jedinica glukoze) -> maltoza (2 jedinice glukoze) -> glukoza (1 jedinica glukoze).

    Međutim, tijekom procesa razgradnje ne stvara se sva glukoza odjednom, nego postupno. Zbog toga se proces razgradnje može zaustaviti u bilo kojem trenutku tako da se zagrijavanjem onemogući djelovanje enzima. Što proces duže traje, to slad postaje slađi.

    Visoka hranjiva vrijednost

    Ugljikohidrati u pšeničnom sladu djelomično se sastoje od višestrukih šećera, djelomično od maltoze i djelomično od glukoze. Slad također sadrži minerale i male količine biljnih proteina i masnoća. Pšenični slad sadrži 20% tekućine. Kako se vidi iz usporedbe, postoje očite razlike u hranjivoj vrijednosti između pšeničnog slada i bijelog šećera koji se dobiva od šećerne repe, zbog čega je pšenični slad svakako preporučljiviji.

    6 najčešćih pitanja o pšeničnom sladu

    1) Sadrži li pšenični slad više vitamina i minerala nego običan bijeli šećer?

    Da, posebno se minerali nalaze u većim količinama u pšeničnom sladu nego u bijelom šećeru. Vrijednosti u gornjoj tablici to također pokazuju. Količina vitamina u pšeničnom sladu, međutim, baš kao i u bijelom šećeru, zanemariva je. Najvažniji zaključci koji se mogu izvući iz prikazane tablice su sljedeći:

    Pšenični slad sadrži

    � manju količinu ukupnih šećera (ugljikohidrata) i manju količinu energetske vrijednosti (kcal) jer sadrži više tekućine nego suhi proizvod kao što je bijeli šećer
    � različite tipove šećera od bijelog šećera
    � veće količine željeza, kalcija, magnezija nego bijeli šećer.

    2) Koja je razlika između organski uzgojenog pšeničnog slada i običnog sirupa glukoze?

    Običan sirup glukoze jeftini je zaslađivač koji se često koristi u kuhanju proizvodnji slatkiša. Postoji ogromna razlika u kvaliteti između sirupa glukoze i organskog pšeničnog slada. Sirovi materijal za običan sirup glukoze ne dobiva se organskim uzgojem, za razliku od sirovine za pšenični sirup. Osim toga, običan sirup glukoze je, za razliku od pšeničnog slada, vrlo rafinirani proizvod.

    Još jedna razlika je u načinu proizvodnje, jer se sirup glukoze dobiva kemijskim postupkom a pšenični slad na potpuno prirodan način. Običan sirup glukoze sastoji se isključivo od glukoze i ne sadrži zaštitne tvari kao što su minerali.

    3) Ima li u pšeničnom sladu glutena?

    Ne, u pšeničnom sladu uopće nema glutena. Gluten je proteinska supstanca koja se pojavljuje u raznim vrstama žitarica, tj. u pšenici (i biljkama iz «porodice» pšenice), zobi, ječmu i raži. Međutim, pšenični slad dobiva se na takav način da gluten ne prelazi iz zrna pšenice u sirup, odnosno slad. Zbog toga u pšeničnom sladu uopće nema glutena. Dakle, organske voćne lizalice MolenAartje uopće ne sadrže gluten. Međutim, organski keksi MolenAartje, zaslađeni pšeničnim sladom sadrže gluten, jer su proizvedeni od pšeničnog brašna koje sadrži gluten.

    4) Smiju li dijabetičari jesti kekse i slatkiše pripravljene s pšeničnim sladom?

    Na to pitanje ne može se jednostavno odgovoriti s da ili ne. Bez obzira na to zabluda je misliti da u «pšeničnom sladu nema šećera pa je zbog toga pogodan dijabetičarima». Istina je da pšenični slad nije isti kao šećer šećerne trske i bijeli šećer od šećerne repe, ali to je zapravo samo drugi tip šećera koji na dijabetičare utječe na isti način. Utjecaj «šećera» na razinu šećera (razinu glukoze) u krvi vrlo je važan za konzumaciju šećera dijabetičara. Kod zdravih osoba ta razina raste konzumiranjem i ponovno pada uz pomoć hormona inzulina. Tijelo uvijek održava razine šećera unutar određenih granica. Kod dijabetičara taj je mehanizam poremećen apsolutnim ili relativnim pomanjkanjem inzulina. Ako se dijabetičari ne liječe, razina šećera u krvi može im se izrazito povećati. Injekcije inzulina ili uzimanje lijekova, u kombinaciji s dijetom (određenim načinom prehrane) održava razine šećera u krvi u određenim (dopustivim) granicama. Postoje dva tipa dijabetičara: oni koji mogu uzimati izmjerene količine ugljikohidrata (tip I) i takozvani gerijatrijski (starački) dijabetičari, koji uglavnom imaju reduciranu prehranu (tip II). Ova potonja skupina posebno treba paziti na količinu energetske vrijednosti (kcal) koju uzima.

    Ne znaju svi da većina dijabetičara danas smije uzimati običan šećer (pa i pšenični slad!) sve dok se to uklapa u njihov režim prehrane. Zbog toga se ne može jednostavno reći smiju li dijabetičari uzimati pšenični slad ili ne. Općenito možemo reći da nije pametno da dijabetičari neograničeno jedu proizvode s pšeničnim sirupom. Umjereno konzumiranje za sve dijabetičare, međutim, može biti dozvoljeno (nakon savjetovanje s liječnikom ili stručnjakom za prehranu).

    5) Je li upotreba pšeničnog slada preporučljiva u slučajevima hipoglikemije?

    Hipoglikemija je poremećaj o kojem se u novije vrijeme mnogo više zna. Upotrebljava se i termin «netolerancija šećera», koji daje jasniju predodžbu o čemu se zapravo radi. Termin «hipoglikemija» doslovce znači niska razina šećera u krvi. Međutim, nije istina da je kod tog poremećaja razina šećera u krvi uvijek preniska, nego ta razina vrlo izrazito varira zbog čega se mogu javiti određeni simptomi. Kako bi se izbjegli ti simptomi, mora se ograničiti broj «kratkih», lako probavljivih šećera. Budući da pšenični slad također sadrži veliki broj «kratkih šećera» (maltoza, glukoza) bilo bi logično preporučiti da se pšenični slad ne uzima - kao ni općenito sladovi od žitarica. Međutim, unatoč tome, čini se da mnogi ljudi koji pate od hipoglikemije vrlo dobro reagiraju na pšenični slad (ako se uzima u umjerenim količinama).


    6) Utječe li pšenični slad na okus keksa i slatkiša?

    Ne, velika prednost organskog pšeničnog slada je da mu je okus prilično neutralan, ali ugodan i sladak, za razliku od drugih sladova od žitarica. Ječmeni slad te u manjoj mjeri kuk*ruzni slad, na primjer, imaju vrlo izraziti okus koji se može dobro osjetiti u konačnom proizvodu. To se ne sviđa svima. Dakle, pšenični slad je vrlo pogodan za pripremu keksa i drugih slatkiša zbog svog neutralno slatkog okusa.

    JAVOROV SIRUP

    Slatki sirup od javorova soka vrlo je aromatični zaslađivač izvorno porijeklom iz Kanade. To je koncentrirani sok, dobiven iz stabla javora, zarezivanjem stabla. Sok bogat šećerom dobiva se u vremenskom periodu od 4 do 6 tjedana u ožujku i travnju. Za 1 litru javorovog sirupa potrebno je 40 litara soka od javora, snažno koncentriranog!

    Postoje dvije vrste: A-stupnja i C-stupnja. Javorov sirup C-stupnja dobiva se tijekom kraja perioda zarezivanja stabala zbog čega ima puniji okus i tamniju boju. Javorov sirup sadrži vrlo veliku količinu minerala. Fertilia u svom asortimanu nudi i javorov sirup C-stupnja.

    Primjena: u kuhanju, pripremi kolača, na palačinkama, u desertima, u kašama i vrućim napicima.


    MED

    Pčele skupljaju nektar i polen, i oboje pohranjuju u saće. Budući med najprije mora proći proces zrenja. Med je bogat prirodnim šećerima i još sadrži tragove proteina, vitamina B i minerala. Osim toga, med sadrži prirodne aromatične supstancije, dragocjene enzime i granule polena.

    Pčelari skupljaju med iz saća takozvanim (hladnim) ljuljanjem. Med gubi na kvaliteti dugotrajnim zagrijavanjem na visokim temperaturama. Razina HMV-a je kriterij za određivanje kvalitete meda. To je oznaka za hidroksi-metil-furfural, supstanca koja se prirodno pojavljuje u medu tijekom zagrijavanja. Drugi kriterij je prirodno prisutan enzim «diastaza». Mjerenjem razina HMF-a i diastaze može se odrediti je li med bio dugotrajno ili zagrijavan na visokim temperaturama.

    Food Act zahtjeva određene razine HMF-a i diastaze. Med koji se koristi u proizvodima koje Biovega uvozi zadovoljava ove uvjete. Osim toga, med u Bioveginim proizvodima proizvode pčele koje se ne hrane dodatno šećerom tijekom zime.

    Primjena: u kruhu, kremama, jogurtu, kašama, vrućim napicima, keksima i kolačima itd. Keksi s medom obično su manje hrskavi.

    KONCENTRIRANI VOĆNI SOK

    Koncentrirani voćni sok sastoji se 100% od voća. Da bi se dobila 1 litra koncentriranog voćnog soka potrebno je 11 litara voća! Voće se očisti i zatim se iz njega istiskuje sok. Voćni pire se filtrira u sok a zatim zagrijava u vakuumu na maksimalno 75˚C kako bi tekućina isparila a u samom voću se postiglo dobivanje određene količine (prirodnih) šećera. Posebnom metodom aroma se potpuno čuva. Koncentrirani sok se pasterizira na temperaturi od oko 85˚C i boca se zatvara.

    Suprotno od (jeftinijih) sirupa od limuna, koncentrirani voćni sok ne sadrži šećer, vodu ili umjetne sastojke kao što su prezervativi, boje i umjetni mirisi. Količina prirodnog šećera u koncentriranom voćnom soku potječe, dakle, isključivo iz samog voća i također djeluje kao prirodni prezervativ. Kad se jednom otvori, boca koncentriranog voćnog soka mora se čuvati u hladnjaku.

    Natu-C je poseban tip koncentriranog voćnog soka koji je, kao rezultat sofisticiranog sastava, bogat (prirodnim) vitaminom C. Natu-C je zbog toga odlična zamjena za postojeće dječje limunade koje sadrže vitamin C.

    Zabluda je da su šećeri u koncentriranom voćnom soku isključivo voćni šećeri (fruktoza). U voću, osim fruktoze, također se pojavljuju saharoza i glukoza.

    Primjena: vrlo različita. Pogodan za pripravu voćnih sokova i bezalkoholnih napitaka (s gaziranom mineralnom vodom), u kremama, kašama i drugim desertima. Osim toga u kompotima, ledenim lizalicama kućne radinosti i domaćim marmeladama.

    ŠEĆER SIROVE ŠEĆERNE TRSKE

    Taj se šećer proizvodi iz slatkog soka iz stabljike šećerne trske. Iz stabljike se istiskuje sok te se, kuhanjem do vrenja, koncentrira dok ne počne kristalizacija. Kristali se centrifugiranjem odvajaju od sirupa i tako se zapravo dobivaju dva proizvoda: šećer šećerne trske i melasa (ili sirup melase).

    Među kristalima šećerne trske mogu se pojaviti nečistoće kao što su kamenčići, pijesak ili komadići željeza, što se uklanja magnetima i prosijavanjem. U proizvodnji rafiniranog šećera iz šećerne trske, šećer se izbjeljuje, uklanjaju se minerali i izvlače ostaci melasa. Nakon toga, šećer se često ponovo boji.

    Primjena: šećer šećerne trske može se koristiti na sličan način i sa sličnim rezultatom kao običan šećer od šećerne repe.

    «MEKANI» SMEĐI ŠEĆER

    «Mekani» šećer se vrlo dobro primjenjuje u desertima, na palačinkama ili pečenim proizvodima. Prirodan mekani šećer pravi se od nerafiniranog šećera šećerne trske, koji dobiva mekani izgled posebnim načinom kristalizacije. Tamna se boja dobiva dodavanjem određene količine melase, također iz šećerne trske. Običan mekani šećer proizvodi se na potpuno drugačiji način. Rafiniranom šećeru iz šećerne repe dodaje se čisti (invert) sirup. Da bi se dobila tamna boja mekanog smeđeg šećera boji se karamelom. Taj mekani smeđi šećer sadrži manje minerala nego mekani šećer.

    Primjena: Natufood mekani smeđi šećer je dobra zamjena za običan mekani smeđi šećer. Može se koristiti na isti način npr. u kuhanju, pravljenju kolača ili na palačinkama.

    SUKANAT

    Sukanat je ustvari nerafinirani sušeni sok šećerne trske. Filtrirani sok šećerne trske se suši kondenzacijom a zatim se melje u mala zrna. Dakle, sva melasa i svi hranjivi sastojci i dalje ostaju u sukanatu. To je velika razlika od šećera šećerne trske iz kojeg se izdvaja melasa. Zbog svoje cjelovitosti i «potpunosti» ponekad se naziva i «puni šećer».

    Primjena: sukanat ima nešto snažniji okus. Posebno je pogodan za aromatične kolače i kekse od đumbira ili drugim začinima, ali može se također koristiti u pripremi ostalih slastica.

    SIRUP ŠEĆERNE TRSKE / MELASE / ŠEĆERNE REPE

    Sirup šećerne trske/melase nus-proizvod je proizvodnje šećera šećerne trske. Prema pravilniku Food Act ime melasa smije se koristiti samo u slučaju da proizvod sadrži barem 4% minerala. Sirup melase Natufooda podliježe ovom zahtjevu i zato ima aromatični, slankasti okus. Sirup šećerne trske Natufooda sadrži mnogo manju količinu minerala i zato je slađeg okusa. Fertilia biološki sirup šećerne repe proizvodi se od koncentriranog soka biološki kultivirane šećerne repe. Primjena: u kuhanju i pripremi kolača, na palačinkama, u aromatičnom kruhu ili kolačima od đumbira itd.

    SIRUP DATULJE

    Sirup datulje marke Natufood čini isključivo koncentrirani sok datulja bez ikakvih dodataka. Za 1 kilogram sirupa ne kuha se manje od 2 kg datulja, nakon čega se iz njih istiskuje sok. Sok datulja dobiven na ovaj način je koncentriran. Sirup datulje sadrži najmanje 2,5% vlakana.

    Primjena: sirup datulja rjeđi je od sirupa šećerne trske, ali se također može koristiti za pripremu kolača, na palačinkama, na kruhu, u slasticma od đumbira, u pahuljicama, s mekanim sirom, u kašama i raznim desertima.

    SIRUP AGAVE

    To je novi biološki zaslađivač. Sirup agave proizvodi se od meksičke biljke «Blue Agae Tequilana Weber» (plava agava). Iz nje se dobiva sirup te se koncentrira u sirup bogat šećerima i mineralima (posebno željezom: 10,5 - 11,5 mg/100ml). Šećere uglavnom čini fruktoza (90-93%), a ostalo je glukoza.

    Hranjiva vrijednost

    Svi zaslađivači koje smo spomenuli bogati su ugljikohidratima, a siromašni mastima i proteinima (bjelančevinama). Vlažnost ovisi o tome radi li se o suhom ili «mokrom» proizvodu, kao što je sirup. Količina minerala razlikuje se od zaslađivača do zaslađivača. Tablica pokazuje njihove hranjive vrijednosti.

    Slatkoća

    Svi zaslađivači imaju određenu slatkoću, ovisno o svojem kemijskom sastavu. Logično, potrebna je manja količina slađeg zaslađivača od onog manje slatkoće da bi se postigla ista krajnja slatkoća jela koje pripremamo. «Mokri» zaslađivači, kao što su sirup šećerne trske, sirup melase, ali i med i kuk*ruzni slad relativno su manje slatki od «suhih zaslađivača», zbog svoje vlažnosti.

    Umjetni zaslađivaču posebno su jaki slatki pa su dovoljne vrlo male količine da bi krajnji proizvod bio sladak.

    Ako se slatkoća saharoze odredi kao 100, usporedne vrijednosti drugih šećera mogu nam predočiti stupanj njihove slatkoće. Sve vrijednosti iznad 100 označavaju zaslađivače slađe od saharoze, a svi ispod 100 manje slatke zaslađivače. U usporedbi se koristi ista težina (masa) zaslađivača. Tablica pokazuje količinu ugljikohidrata po grama, slatkoću i tip ugljikohidrata u pojedinim zaslađivačima.
     
  15. Sania

    Sania Истакнат член

    Се зачлени на:
    13 април 2010
    Пораки:
    511
    Допаѓања:
    7
    NEŠTO PODROBNIJE O EKSTENZIVNIM ZASLAĐIVAČIMA

    Ova skupina umjetnih zaslađivača otporna je na zagrijavanje i daje volumen jelima, baš kao i šećer. Zbog toga se još nazivaju i «zaslađivači za okrupnjavanje» (bulk-sweeteners).

    Industrijski postupak

    Zaslađivači se industrijski proizvode u velikim količinama u žvakaćim gumama, pićima i slatkišima. Šećer, kao sastojak tih proizvoda, zbog nekoliko je razloga, zamijenjen drugim sastojcima slatkog okusa. Neki od tih (umjetnih) zaslađivača imaju vrlo malu ili nikakvu energetsku vrijednost i ne utječu na zube (ne uzrokuju karijes). Drugi razlog zbog kojeg je možda tako je da je proizvodnja tih zaslađivača nudi tehničke prednosti u usporedbi s upotrebom šećera.

    Proizvodi koji sadrže ekstenzivne zaslađivače moraju to označiti na ambalaži, pa i kad se kombiniraju s šećerom.

    Ekstenzivno i intenzivno

    Temeljeno na uobičajenim karakteristikama zaslađivači se mogu klasificirati. Često upotrebljavana podjela je na:

    1) Dobivanje energije ili ekstenzivni zaslađivači. Oni imaju slatkoću koja je gotovo jednaka šećeru: sorbitol, ksilitol, maltitol i drugi polioli.

    2) Dobivanje malo ili ništa energije ili intenzivni zaslađivači. Oni su mnogo slađi od šećera: aspartam, ciklamat, saharin i taumatin.


    SORBITOL

    Sorbitol je zaslađivač proširen diljem cijelog svijeta, a prirodno se pojavljuje na primjer u voću (posebno u šljivama, kruškama i breskvama). Za industrijsku se upotrebu priprema iz glukoze. Ne koristi se samo kao zaslađivač nego i kao stabilizator, zgušnjivač i/ili regulator vlage npr. u kolačima i kozmetici (E420). Ako se koristi više od 40 grama dnevno može uzrokovati dijareju jer privlači vlagu u probavnom traktu. U jetri se sorbitol mijenja u fruktozu a zbog toga što se polako probavlja ima mali ili nikakav utjecaj na razinu glukoze u krvi (=šećer u krvi).

    Dugotrajnim uzimanjem brojnih proizvoda koje sadrže sorbitol ovaj zaslađivač ipak može uzrokovati karijes, jer mu se mikrobi u ustima postupno prilagođavaju.

    KSILITOL

    Ksilitol je zaslađivač koji postoji u određenom broju voća i povrća. Za industrijske svrhe proizvodi se od hemi-celuloze (=vlakno), iz ljuske riže, slame i drva breze.

    Ksilitol štiti od karijesa potičući remineralizaciju početnih kvarova na zubima, zato što stimulira i izlučivanje sline. To je razlog što mnoge zubne paste, žvakaće gume i vode za ispiranje usta sadrže ksilitol.

    Doza od 20 do 30 grama dnevno može uzrokovati dijareju, međutim, vremenom se tijelo adaptira.

    Ksilitol je uobičajeni među-proizvod u metabolizmu ugljikohidrata i u jetri se mijenja u glukozu. Međutim, utjecaj ksilitola na razinu glukoze u krvi, je minimalna, usprkos ovoj promjeni.

    Slatkoća i sastav šećera

    Svi šećeri posjeduju određenu slatkoću, ovisno o svojem sastavu. Da bi se dobio isti stupanj slatkoće mora se koristiti manja količina šećera velike slatkoće.

    Ako odredimo slatkoću saharoze (šećer šećerne repe ili šećerne trske) sa 100, možemo dobiti predodžbu (odrediti) slatkoću drugih šećera. Sve vrijednosti iznad 100 označavaju šećere slađe od saharoze, a sve vrijednosti niže od 100 manje slatke. U uspoređivanju se, naravno, koristi ista težina određenog šećera.

    ROGAČ - IDEALNA ZAMJENA ZA ČOKOLADU

    Rogač pripada biljkama koje imaju sjeme u mahuni ili komuški i koje tvore jednu od najvećih biljnih skupina na Zemlji. Ta skupina obuhvaća oko 15000 vrsta, a sve ih karakterizira da imaju mahunu u kojoj se formira sjeme.

    Određeni broj najvažnijih jestivih biljaka za čovjeka i životinje pripada toj porodici. Najpoznatiji primjeri su mahunarke ali također i kikiriki i najvažnije stočna biljna hrana kao što su djetelina i lucerka. Osim toga, neke od tih biljaka značajno pridonose prirodnom obogaćivanju tla mikrobima koji žive u sitnim gomoljima u njihovom korijenju. Ti mikrobi mogu se usložiti s nitrogenom iz zraka i, u određenim uvjetima, to prenijeti u tlo, omogućavajući drugim biljkama da to iskoriste.

    Mnoge jestive biljke iz ove skupine ubrajaju se u povrće. Međutim, postoji određeni broj vrsta koje se ne mogu stvarno svrstati u poznate skupine te s, uglavnom po okusu i načinu pripreme, kreću negdje na granici između voća i povrća. To su rogač, voće stabla rogača mediteranskog područja, manna iz jugoistočne Azije i tamarind, izvorno iz Indije, ali se danas nalazi u svim tropskim područjima.

    Rogač (Cerationia siliqua) pripada komušarkama ili mahunarkama. Još se naziva i St. Johan's bread (kruh Ivana Krstitelja), jer se smatra da ga je Ivan Krstitelj jeo za vrijeme svog boravka u pustinji. Rogač se pravi iz mahuna zimzelenog stabla rogača, koje vjerojatno potječe iz Sirije gdje je kultiviran od antičkih dana. Ukrasno stablo koje doživi i 100 godina može doseći visinu od 12 metara i ima velike, čvrste, tamno zelene sjajne listove. Mahuna se razvija iz svijetlo crvenog cvijeta koji rastu u malim nakupinama. Mahune su zelene i vrlo brzo otvrdnu i dobiju smeđe-crnu boju. Od davnina se koriste kao hrana. Mahune su duge oko 20 cm a široke su 3 cm, dok se unutar mahune nalazi 12 malih, tvrdih sjemenki koje uvijek teže 0,18 grama.

    Nekada su se te sjemenke koristile kao jedinica za mjeru za zlati i srebro. Riječ «karat» (0,20 g) proizašla je iz arapske riječi kirat, što znači «sjemenka» ili «zrno» i povezano je za arapsku riječ za plod rogača: charr�b. U zemljama u kojima raste rogač, djeca ga jedu kao slatkiš, otprilike na isti način kao sladić, jer se žvakanjem ili ribanjem rogača oslobađa njegov medeno slatki okus.

    Zreli, tamnosmeđi plodovi padaju na zemlju, a potom ih se skuplja i lomi u male komadiće. Tvrdo sjeme se uklanja i pretvara u brašno rogača, zgušnjivač. Mahune se peku i mljevenjem pretvaraju u prah rogača.

    Rogač se koristi u mnogim prehrambenim proizvodima i zamjena je za kakao. Može se koristiti u namazima od rogača i tablama rogača. U kuhanju, u kolačima, bombonima i pićima može se kombinirati s kakaom ali se, naravno, može koristiti i samostalno. U većini je recepata dobra zamjena za kakao.

    Zamijenite mjeru kakaa s 1,5 do 2 mjere rogača te prepolovite količinu šećera u receptu, jer je rogač znatno slađi od kakaa.

    U pićima, prah rogača se teže rastapa od kakaa zbog čega se može desiti da prah pluta po površinu ili se na dnu šalice stvore grudice. Lakše ga je rastopiti kada se miješa s vrućom vodom.

    Umjesto jedne žličice kakaa, može se koristiti 2 do 3 žličice rogača. Prepolovite količinu šećera jer je rogač znatno slađi od kakaa. Malo cimeta dodatno će poboljšati okus.

    Prednosti rogača

    � Suprotno od kakaa, koji prirodno ima gorak okus, rogač je pun prirodnog voćnog šećera (30 do 50%). Zato je potrebno dodavati manje šećera ili zaslađivača da bi se dobio fini slatki okus. Rogač ne sadrži stimulans teobromin.

    � Kakao je alergenik, što znači da osobe koje imaju alergiju na neku hranu ili su hipersensitivni (preosjetljivi) često moraju izbjegavati kakao. Proteinska tvar u kakau uzrokuje alergije. Rogač, kao njegova alternativa, vrlo se dobro podnosi.

    � Ponekad se u proizvodima od rogača koristi kako maslac. To ne uzrokuje nikakve probleme u slučaju alergije ili preosjetljivosti na kakao jer kakao maslac sadrži 100% masti i ne sadrži (kakao) protein.

    � Rogač sadrži pektin i lignin. Ta vlakna iz hrane reguliraju probavni sustav. Rogač može pomoći i kod opstipacije (zatvora) i kod dijareje (proljeva). Budući da sadrži velike količine tanične kiseline, prah rogača posebno je koristan kod djece koja pate od proljeva.


    Hranjive vrijednosti rogača nasuprot kakau

    Najuočljivija karakteristika su male količine masti (pa zbog toga i niska energetska vrijednost) i velika količina vlakana, u usporedbi s kakao prahom.
     
  16. Sania

    Sania Истакнат член

    Се зачлени на:
    13 април 2010
    Пораки:
    511
    Допаѓања:
    7
    Храна за намалување на триглицеридите
    _____________________________________


    Зголеменото ниво на триглицериди во крвта може да предизвика инфаркт на срцето, особено кај жените над педесеттата година од животот и кај мажите со лош холестеролски однос и триглицериди над 203 мг/дл (2,3 ммол/л), кои имаат четирипати поголем ризик од инфаркт на срцето.

    Но, кога холестеролските односи се добри триглицеридите не предизвикуваат толкава опасност. Проблемот е во тоа што ниското ниво на ХДЛ холестерол и високото ниво на триглицериди обично одат заедно.

    Продукти што ги намалуваат триглицеридите

    Најдобра терапија е морската храна. Студиите покажуваат дека рибиното масло многу го намалува нивото на триглицериди. Дневната доза рибино масло кое се внесува со јадење околу 200 гр лосос, скуша или сардина, ги намалува триглицеридите за повеќе од 50 отсто. При едно испитување мажите кои јаделе морски плодови наместо вообичаените извори на протеини- месо, јајца, млеко, сирење; два пати дневно во текот на три недели, школките го намалиле нивото на триглицеридите за 61 отсто, остригите за 51 отсто, а раковите за 23 отсто.

    Лукот ги намалува триглицеридите за околу 13 отсто, половина чаша мешунки го намалуваат за 17 отсто. Диетата сиромашна со маснотии, исто така, ги намалува триглицеридите.

    Продукти кои можат да го зголемат нивото на триглицеридите се: рафиниран шеќер, рафинирано брашно, овошни сокови, сушено овошје и прекумерно внесување алкохол.

    Стручњаците тврдат дека еден до два алкохолни пијалаци дневно не ги зголемуваат триглицеридите.
     
  17. Sania

    Sania Истакнат член

    Се зачлени на:
    13 април 2010
    Пораки:
    511
    Допаѓања:
    7
    Yin i Yang
    ________________

    Yin i Yang su negativna i pozitivna faza kruznog toka chi-a. Oni su koreni moci, pocetak svega i kao sto cine osnovne principe celog univerzuma, oni su i uzrok zivota i smrti.

    Yin i Yang su aspekti koji odredjuju nas fizicki izgled, nasu svakodnevnu delatnost (zanimanje i profesiju) i nase okruzenje.
    Ravnoteza jednog i drugog je najbolji zivotni izbor.


    Nesto je "zadata tema" ali na vecinu mozemo da uticemo svojom voljom i svojim akcijama, da bi ostvarili harmoniju.

    Tako da Arrow

    1. Ako je fizicki izgled Yang i profesija Yang, prostor treba da bude naglaseno Yin, sa jednom zasebnom Yang oblasti u stanu - koja ce stimulisati osnovnu profesionalnu delatnost.

    2. Ako je fizicki izgled Yang, a profesija Yin, prostor bi trebalo vecinski da bude Yin.

    3. Ako je fizicki izgled Yin i profesija Yin, prostor treba vecinski da bude Yang, sa malom zasebnom Yin oblasti - koja ce doprineti dubokom razmisljanju.

    4. Ako je fizicki izgled Yin, a profesija Yang prostor bi vecinom morao biti Yang.

    A evo i kako mozemo odrediti kom FIZICKOM TIPU pripadamo

    Tip Yang

    Treba zamisliti liniju koja se pruza sredinom lica, od cela do brade. Yang tip ima gradju lica koja se koncentrise ka sredisnjoj liniji. Oci su postavljene blizu, duboko usadjenje, uske, obrve se izvijaju prema korenu nosa, nos je manje vise mali, moguce prcast, vilicne kosti su snazne i donja vilica je velika i cetvrtasta, usta su cesce mala, a usne tanje.
    Linije lica vise naginju da budu vertikalne, nego horizontalne.
    Licnost Yang tipa je aktivna, komandujuca, koncentrisana.
    Geografski gledalo Yang tipovi poticu iz ostrih uslova, ekstrenijih klimatskih uslova i iz planinskih veoma hladnih (yin) okruzenja.

    Tip Yin

    U okviru tipa Yin, struktura lica odstupa od sredisnje linije. Moze posotjati usek duzinom centralnog dela lica, cineci tako dve odvojene celine na celu, zatim usek na vrhu nosa, razdvojeni prednji zubi, rupice na bradi, oci razmaknute ili izbacene, obrve siroko razmaknute, nos duzi, veci ispupcen, vilicne kosti zaobljene, donja vilica zaobljena od brade prema usima, usta veca, usne punije, linije lica vise horizontalne nego vertikalne.
    Yin licnost je uklopljena u ambijent, rasuta, nezna, mirna, magneticna.
    Yin tip potice iz ekvatorijalnih oblasti, kao sto su tropski predeli, u i onih u kojima je pretezno topla klima, takodje i okeanskih oblasti.

    Yin i Yang zanimanja

    Ako je fizicka konstitucija Yin tipa, prirodno je da se osoba izrazava vise i lakse mislima, a osobe Yang kostitucija pretezno akcijama.
    Ali uopste nije nemoguce, cak je i pozeljno da osoba Yin tipa odabere Yang zanimanje i obratno.
    Yin zanimanja ukljucuju istrazivanja, stipendije, poducavanja, pisanje i sve one aktivnosti koje podrazumevaju mentalno naprezanje.
    Yang zanimanje obuhvataju biznis, trgovinu, putovanja, sportove, inzenjerstvo, mehaniku, vojne servise, policiju i sve unutrasnje i spoljne asktivnosti koji zahtevaju vece fizicke aktivnosti i napore.

    Okruznje i ambijenti

    Yang - visoka spratnost, potkrovlja, uglovi ulica, pocetak i kraj ulice, stimulatvno aktivno okruzenja, osuncano, vetrovito, planinski ...

    Yin - tople, aktivne boje, jace osvetljenje prizemno, nizi spratovi, sredisnji delovi bloka, ulice, mirno, senovito, zavetrina, ravnica,smirujuce boje i rasveta

    " Svijet u kojem èovjek živi je razdijeljen i nesavršen. Njegovi pokidani dijelovi, suprotne energije traže put sjedinjenja u harmoniju i cjelovitost.
    Spajanjem suprotnosti ostvaruje se cjelovitost, punoæa, harmonija. Izraz ostvarene potpunosti su ljubav, ljepota, umjetnost. Ljubav i ljepota su emanacija duše, prosjev, bljesak, zanos u kojem èovjek osjeæa snagu u svakom atomu svoje ljudske supstance.

    Ljepota ga uzdiže iznad trivijalnog, iznad svih ogranièenja, podiže blistave mostove iznad ništavila i praznine, stvara iluziju nadstvarne egzistencije u èijim intenzitetima i sama smrt postaje ne èin skonèanja nego sublimacije."

    POLARITET UNIVERZALNE KOSMICKE ENERGIJE

    Sve stare civilizacije upucivale su pogled ka nebu, ne bi li u njemu otkrile zvezdu vodilju i inspiraciju. Ljudi su intuitivno spoznavali kako godisnja doba i kosmos uticu na zivot na zemlji.
    U citavom starom svetu razvijalo se temeljno razumevanje energije:

    Japancima poznate kao Ki
    Kinezima kao Chi
    Indijcima kao Prana
    Egipcanima kao Kaa
    U svakoj od ovih civilizacija uoceno je da univerzalna energija ima svoje dve osnovne prirode, da nastaje duboko u kosmosu i da se dolazeci do zemlje, filtrira kroz Devet Zvezda.

    Spoljnim granicama tog filtera ili "levka" smatraju se dve zvezde - Vega i Polaris .
    Vega predstavlja jedan kraj spektra - hladnocu, zimu i pasivnu energiju (bliska energiji Meseca).
    Polaris predstavlja drugi kraj spektra - aktivnu energiju vatre (bliska energiji Sunca).
    Vega i Polaris su povezane sa silama poznatijim kao Yin i Yang.

    Izmedju te dve zvezde leze sedam zvezda konstelacije Ursa Major (Veliki Medved).
    Ursa Major kruzi izmedju Polarisa i Vege, tako da je u drevnim vremenima sluzila kao kompas - pokazujuci razlicite smerove u svakom godisnjem dobu.

    Posmatranjem ovog fenomena ucvrscen je stav o promenljivosti (i sezonskoj prirodi) univerzalne kosmicke energije pri njenom priblizavanju Zemlji.

    Jedan od najstarijih sistema predvidjanja buducnosti Ji Djing ili Knjiga promena, nastao je upravo na predpostavci da su ljudska dela rezultat komplementarnih Yin i Yang sila.
    Ali je razumevanje jedinstva suprotnosti Yina i Yanga takodje polazni osnov Astrologije 9 Ki Zvezda, Feng Shui-a, Tradicionalne kineske (tj istocnjacke) medicine i Akupunkture.

    Yin i Yang kao suprotne i dopunjujuce prirode univerzalne energije - osnov su svih dogadjaja i pojava u prirodi, stvaranja svih struktura, dela, osecaja, pokreta ... i imaju svoj devetogodisnji ciklus.

    Smatra se da priroda Yanga dolazi s neba i spusta se prema zemlji, a prirodna tendencija Yina jeste da se uzdize i vraca u nebo.
    Buduci da se Yin energija uzdize, ona postaje rasprsenija a time i sporija i hladnija; a Yang energija koja se spusta, postaje koncentrisana, gusca, toplija i brza.
    Rezultat toga je da vece oblike smatramo Yin oblicima, dok su manji i zbijeniji Yang.
    Ono sto nikad ne treba zaboraviti je da NISTA NIJE POTPUNO YIN I NISTA NIJE POTPUNO YANG.

    ZDRAVLJE

    Yin simptomi

    Umor je cest problem u modernom nacinu zivljenja i dobar je primer yin simptoma. Njegovi uzroci mogu da budu nedostatak svezeg vazduha, prejedanje, nedovoljno sna ili jednolican zivot. Osecaj povucenosti i straha i istovremeno izbegavanje aktivnosti predstavlja jos jedan yin simptom.
    Zudnja za slatkom hranom, slatkim picima, sladoledom, cokoladom i stimulansima kao sto je kafa takodje je simptomaticno za yin stanje.
    Vrlo jednostavan nacin da odredite vase stanje jeste da proverite jesu li vam dlanovi vlazni ili suvi: svaka suvisna vlaznost je vise yin.

    Yang simptomi

    Hiperaktivnost, nemogucnost mirovanja, usporavanja ili cak spavanja (nesanica) tokom citave noci simptom je prekomernog yang stanja.
    Ako zudite za slanom, zacinjenom ili vrucom hranom i ako vise volite da upraznjavate mnogo telesnih aktivnosti kao rekreaciju, tada je vase stanje vise jang.
    Suvi dlanovi i cvrst stisak prilikom rukovanja predstavlja jos jedan znak jang stanja.

    SIMPTOMATIKA PRETERANOG UNOSA YANG HRANE

    Ponasanje

    razdrazljivost
    praskovitost
    iracionalnost
    hiperaktivnost


    Telesni simptomi

    gorusica
    konstipacija
    zimogrozljivost
    osip
    bubuljice, akne...


    SIMPTOMATIKA PRETERANOG UNOSA YIN HRANE

    Ponasanje

    povucenost
    letargija
    zaboravnost


    Telesni simptomi

    dijareja
    ubledelost
    niza telesna temperatura od normalne



    YANG HRANA

    proizvodi od mesa
    jaja
    piletina/curetina
    riba
    ljuskari
    sargarepa
    paradajz
    beli i crni luk
    ananas
    mango
    ruzicasti grejfrut
    alkohol
    kafa
    bezalkoholna pica
    vruca cokolada
    slatkishi
    orasi


    generalno pravilo za YANG povrce i voce = zlatna, zuta ili crvena boja u unutrasnjosti ploda - ukus ljut

    YIN HRANA

    zitarice
    pirinac
    tofu (nepecen)
    dinja
    alge
    pasulj (zelene vrste ukljucujuci klice )
    plavi patlidzan
    brokoli
    klice
    spanac
    zelene salate
    potocarke
    krastavac
    bela rotkva
    voda
    caj


    generalno pravilo za YIN povrce i voce = bele i zelene boje

    Globalno govoreci zivotinjski proizvodi su Yang prirode, a povrce Yin. Ipak Yang ili Yin svojstva mogu biti potencirana ili umanjena kombinovanjem hrana razlicitih energija, kao i razlicitim metodama pripreme.
    Pr: cist tofu ukoliko pripremamo przenjem prelazi u hranu Yang kvaliteta;
    takodje meso ce biti manje Yang ako se duze kuva na nizoj temperaturi ili na pari; u drugu ruku svaka Yin hrana pripremom na visokoj temperaturi (przenje, rostilj) primiti ce svojstva Yang hrane.

    YIN I YANG NAMIRNICE

    Makrobiotika ima svoje korene u filozofskim tradicijama stare Kine. osnovni koncept koji se koristi jeste princip janga i jina, sto predstavlja dva osnovna nacela funkcionisanja prirode. Jang simbolizuje pozitivno, aktivno, dobro, svetlo, a jin negativno, pasivno, zlo, tamu. Harmoniju oznacava ravnoteza janga i jina.
    Osnovni principi, jang i jin, kao i u prirodi, tako i u telu odrzavaju ravnotezu funkcja. Oni su suprotni, ali komplementarni kvaliteti i u prirodi se uveke javljaju zajedno. U nekim pojavama dominira jang, a u nekim jin. Da bi se ova ravnoteza postigla i odrzala tokom zivota, najveci znacaj se daje ishrani.

    Krajnje jang namirnice su: jaja, meso, perad, ribe sa crvenim mesom ili plavom kozom
    Umereno jang namirnice su : ribe sa belim mesom i ljuskari, integralne zitarice, semenke, jezgrasti plodovi, mahunarke, alge.
    Krajnje jin namirnice su: voce i jezgrasti plodovi tropskog porekla, mlecni proizvodi, secer, alkohol, jaki zacini.
    Umereno jin namirnice su: korenasto i stabljikavo povrce, zeleno povrce, voce.

    Makrobiotska ishrana veliku paznju poklanja ne samo vrsti namirnica vec i tome kako su gajene, nacinu pripreme, i konzumiranja. Prednost daje namirnicama gajenim u bio-vrtovima, prirodno djubrenim i neprskanim. Centralno mesto u ishrani cine integralne zitarice: smedji pirinac, raz, jecam, zob, proso, heljda i kuk*ruz, povrce i mahunarke, semenke, jezgrasti plodovi (badem, lesnik, kikiriki, seme bundeve i suncokreta), alge. Namirnice se koriste sveze, kuvane ili pirjane.
    Medju namirnicama koje treba maksimalno izbegavati nalaze se: meso, krompir, paradajz, plavi patlidzan, secer, so, zacini, pica. Opste uzev, makrobiotika smatra da se trebaju koristiti samo namirnice iz zivotnog okruzenja podneblja u kojem zivimo (krug od 150 km.). Pored toga mora se voditi racuna i o godisnjem dobu, jer su energetske potrebe hranjivih sastojaka u razlicim godinjim dobima razlicite. Smatra se neprirodnim jesti hranu iz tropskih podrucja, zimi, u kontinentalnoj klimi. Uz to, ne preporucuje se uzimanje hrane sa jedinstvenog ekoloskog podrucja, izuzev u vreme kada ona prirodno raste, odnosno ako se na prirodan nacin moze ocuvati tokom cele godine.

    Makrobitika stoji na stanovistu da se vecina bolesti od kojih covek oboleva moze razumeti u terminima poremecaja ravnoteze janga i jina. Najcesce, poremecaji u energetskim tokovima organizma su uzrokovani nepravilnom ishranom, zagadjenim namirnicama, vazduhom, vodom. Naravno i nerazumno ponasanje u odnosu na sopstveni organizam (iscrpljivanje, nedovoljan san, stetne navike i dr.) daju doprinos bolesti. Ipak, osnovna priroda svakog oboljenja, po makrobiotici, je poremecaj zivotnih energija.

    Medju bolestima uzrokovanim krajnje jang namirnicama ubrajaju se: zutica, giht, gusavost, cir duodenuma, rak jetre, jezika,rektuma, paranoja, i emocionalna stanja tvrdoglavosti, besa, zarucanosti, rigidnosti.
    Bolesti uzrokovane krajnje jin namirnicama ( naravno, samo u slucajevima dugotrajnog uzimanja tih namirnica i u odnosu na konstitucionalni sklop osobe) su: leukemija, meningitis, kolitis, epilepsija, emfizem, dijabetis, astma, rak materice, besike, grla, hiperosetljivost, nervoza i sizofrenija.
    Bolesti uzrokovane prekomernim unosenjem krajnjih jang i jin namirnica ukljucuju: arterosklerozu, distrofiju misica, hepatitis, Hodzkinsovu bolest, uremiju, kamen u zuci, rak dojke, pluca, bubrega, pankreasa, koze, nesigurnost, nestabilnost i dr.


    Yang hrana (zacini)

    - mirodjija
    - cimet
    - keleraba
    - karanfilic
    - djumbir
    - repa
    - praziluk
    - biber
    - paprika
    - smedja riza
    - bijela breskva
    - bosiljak
    - menta
    - cigarete
    - majcina dusica
    - valerijan
    - rokfor(sir)
    - kumin
    - korijandar
    - vlasac
    - repa
    - pistacije
    - zvjezdasti anis
    - origano


    Yin hrana

    - sirevi
    - morski pauk
    - rak
    - puz
    - zaba
    - haringa
    - skoljke
    - patka
    - golub
    - svinja
    - morski jez
    - hobotnica
    - dimljena riba
    - konzervirano
    - kobasice
    - usoljene namirnice
    - divlji vepar
    - heljda
    - kesten

    Neutralna hrana

    - kravlji sirevi
    - mlijeko od krave
    - jaja (od kokosi,patke i prepelice)
    - kornjaca
    - sve ribe
    - govedina
    - prepelica
    - zec
    - guska
    - teletina
    - spargla
    - zito
    - celer
    - sampinjoni
    - kupus
    - karfiol
    - tikvice
    - bundeva
    - krompir
    - persun
    - soja
    - safran
    - banana
    - tresnja
    - urme
    - smokve
    - mandarina
    - mango
    - med
    - secer
    - zrelo grozdje
    - kamilica
    - zrele sljive
    - zrele jabuke
    - zrele breskve
    - zrele kruske
    - lubenica
    - sladic

    Yin & Yang prehrana

    Na prijelazu iz stare u novu eru nastojala se ujediniti kineska kultura i filozofija. Radikalna struja do tog je cilja pokušavala doæi zabranjivanjem i uništavanjem knjiga suprotnih škola, dok su njihovi nasljednici do istog cilja pokušavali doæi ujedinjavanjem suprotnih škola i njihovim spajanjem u jedinstveni sustav.

    Takva se filozofija osnivala na Knjizi promjena, tj. I Chingu ili Tau. Nova teorija objašnjavala je metafizièko funkcioniranje cijeloga Svemira, a na temelju toga razvio se princip yina i yanga, tj. teorije o pet elemenata (drvo, metal, voda, vatra, zemlja).

    Bit yin i yang filozofije je sljedeæa: univerzumom vlada jedinstveni princip, Tao, a on je podijeljen u dva suprotna principa - yin i yang.
    Ti principi mijenjaju univerzum pomoæu pet elemenata (wu hsin).

    Sve se, dakle, promjene u svemiru: od rada ljudskog organizma, putovanja zvijezda, protoka vremena i povijesti pa sve do stvaranja glazbe i djelovanja hrane na organizam, mogu objasniti djelovanjem yina i yanga.

    Yang predstavljaju principi muškosti, Sunca, stvaranja, topline, svjetla, neba, dominacije, a yin principi ženstvenosti, Mjeseca, završetaka, hladnoæe, tame, materijalnog i podreðenosti.

    Oba principa stvaraju jedan drugog; jedan proizlazi iz svojeg suprotnog para, a te se promjene dogaðaju neprestano i ciklièki, tako da ni jedan od ovih principa ne dominira dugo nad drugim.

    Takoðer, svaki princip u sebi sadrži i zametak suprotnog principa, što je predoèeno poznatim crtežom kruga s crnom i bijelom polovicom u neprestanoj mijeni - tzv. Tai Chi simbolom.

    Pristalice kineske filozofije vjeruju da se harmonija u tijelu postiže pravilnim omjerima yin i yang hrane. Takoðer smatraju da je zima vrijeme yang namirnica (zaèinjena i teža hrana), dok se ljeti preporuèuje uzimanje yin hrane.

    Yang hrana savjetuje se i rodiljama, kronièno neispavanim te anemiènim ljudima, a yin hrana nervoznim ljudima i onima koji, primjerice, pate od grlobolje.

    Sve se namirnice mogu podijeliti u tri kategorije: yin hranu, yang hranu i neutralnu hranu. Termini yin i yang odnose se na to zagrijava li hrana ili piæe organizam ili ga hladi. Takva podjela najèešæe nema veze s okusom ili naèinom pripreme, veæ ovisi o svojstvima hrane.

    Yin hrana (hladi): bademi, jabuke, šparoge, bambus, banane, pivo, brokula, kupus, celer, školjke, kuk*ruz, rakovi, krastavci, patka, jegulja, riba, grožðe, med, sladoled, limun, gljive, naranèe, ananas, sol, špinat, jagode, soja, bijeli šeæer, rajèice, voda.

    Yang hrana (zagrijava): govedina, papar, smeði šeæer, maslac, sir, èili, èokolada, kava, jaja, dimljena riba, èešnjak, žitarice (proso, heljda), sezamovo ulje, mandarine, ocat, zelene paprike, guska, šunka, grah, bob, jeèam, poriluk, lisnato zeleno povræe, luk, kikiriki, krumpir, puretina, miso, tamari, orasi, vino, viski.

    Neutralna hrana: kruh, mrkva, cvjetaèa, trešnje, datulje, mlijeko, breskve, grašak, šljive, grožðice, integralna riža, bijela riža kuhana na pari.

    Autor:
    Irena Zrinski, novinarka

    Tjelesni izgled:

    više Yang
    široki
    niski
    kratki prsti na rukama i nogama
    blizu usaðene oèi
    tanke usne
    okrugla glava
    malene oèi
    skladna graða tijela
    manje tjelesnih dlaka
    velike oèi
    pune usne
    dugaèki prsti na rukama i nogama
    visoki
    vitki
    više Yin


    Tjelesna svojstva:

    više Yang
    napeta, tanka koža
    krutost
    snaga
    brzina
    brze reakcije
    gipkost
    savitljivost
    opuštenost
    mekoæa
    sporost
    umor
    iscrpljenost
    slabost
    više Yin


    Mentalne osobine:

    više Yang
    brzo razmišljanje
    koncentracija
    preciznost
    logiènost
    urednost
    kreativnost
    fleksibilnost
    širokogrudnost
    imaginativnost
    sporost
    više Yin


    Emocije:

    više Yang
    gnjev
    razoèaranost
    razdražljivost
    rivalstvo
    ambicija
    entuzijazam
    samopouzdanje
    opuštenost
    mirnoæa
    nježnost
    osjeæajnost
    plaèljivost
    nesigurnost
    potištenost
    više Yin


    (svojstva su navedena tako da zastupljenost janga opada i prelazi u jin)


    Dvanaest principa relativnosti:

    1. Jedno beskonacno manifestuje se u komplementarnim i antagonistickim
    tendencijama (jin i jang) u svom beskrajnom menjanju.
    2. Jin i jang se neprestano ispoljavaju, proizilazeci iz vecnog kretanja
    jednog beskrajnog kosmosa.
    3. Jin predstavlja centrifugalnost, jang predstavlja centripetalnost. Jin
    i jang zajedno proizvode sve fenomene.
    4. Jin i jang se medjusobno privlace.
    5. Jin odbija jin. Jang odbija jang.
    6. Jin i jang udruzeni u razlicitim srazmerama, proizvode razlicite
    fenomene. Privlacenje i odbijanje izmedju fenomena srazmerno je razlizi
    izmedju jin i jang sila.
    7. Svi fenomeni su efemerni, posto njihovu konstituciju stalno menjaju
    komponente(jin i jang sile), jin prelazi u jang, jang prelazi u jin.
    8. Nista nije samo jin i samo jang. Sve se sastoji od obeju tendencija u
    razlicitom stepenu.
    9. Nista nije neutralno. U svakoj pojavi postoji visak jina ili janga.
    10. Veliko jin privlaci malo jang. Veliko jang privlaci malo jin.
    11. Ekstremno jin proizvodi jang i obrnuto.
    12. Sve fizicke manifestacije su jang u svom sredistu, a jin na periferiji.
     
  18. Sania

    Sania Истакнат член

    Се зачлени на:
    13 април 2010
    Пораки:
    511
    Допаѓања:
    7
    MINA DOBIC

    Saznala sam za knjigu "Moj zivot je kao feniks" Mine Dobić, koja predstavlja njenu autobigorafiju u kojoj opisuje kako je uz pomoc makrobiotike uspela da se izleci od raka koji je metastazirao na nekoliko organa. Lekari su procenjivali da joj je ostalo jos dva meseca zivota, kada je saznala za knjige "Ishranom protiv raka" Mičija Kušija i "Kako sam pobedio rak" Antonija Satilara. Pocela je da se hrani makrobiotički i za godinu dana je bila potpuno zdrava. Nakon toga je studirala na Institutu Mičija Kušija u Americi i postala jedan od vodećih stručnjaka za makrobiotiku. Danas je konsultant za ishranu mnogim slavnim ličnostima Holivuda: Madoni, Gvinet Paltrou, Stivenu Sigalu.
     
  19. Sania

    Sania Истакнат член

    Се зачлени на:
    13 април 2010
    Пораки:
    511
    Допаѓања:
    7
    Makrobiotika je nacin zivota u skladu sa kosmickim poretkom, podnebljem i godisnjim dobima.

    Glavna komponenta markobiotike je uravnotezena ishrana.

    Ishrana se bazira na hrani koja uspeva u krugu od 100 km i u trenutnom godisnjem dobu i nacin ishrane zavisi od individue(starost, zanimanje,konstitucija, kondicija).

    Uglavnom se koristi hrana biljnog porekla(zitarice, mahunarke, povrce i male kolicine semenki , voca i algi)
    Izbegava se meso, mlecni proizvodi, jaja secer, med, fabricki tretirana hrana, hemijski tretirane biljke, rafinisane namirnice, uvezeno voce i povrce, kao i neko kiselo povrce(paradajz, paprika, krompir i patlidzan)...

    Koriste se razni nacini pripreme(tursija, presno, kuvanje na pari, u vodi, dinstanje, przenje u ulju, kuvanje pod pritiskom, pecenje u rerni...)

    Zastupljenost namirnica je sledeca: zitarice 50-60%, supe 10%, povrce 20-30%, mahunarke 10% i 5% algi, semenki, deserta.

    Postoji standardna makrobiotika, makrobiotika za bolesne i gurmanska makrobiotika.

    Sedam univerzalnih teorema:

    1. Sve nastaje diferenciranjem jednog beskonacnog.
    2. Sve se menja.
    3. Svi antagonisti su komplementarni.
    4. Ne postoje dve identicne stvari.
    5. Sto ima lice ima i nalicje.
    6. Sto je vece lice, vece je i nalicje.
    7. Sto ima pocetak, ima i kraj.

    Dvanaest principa relativnosti:

    1. Jedno beskonacno manifestuje se u komplementarnim i antagonistickim tendencijama (jin i jang) u svom beskrajnom menjanju.
    2. Jin i jang se neprestano ispoljavaju, proizilazeci iz vecnog kretanja jednog beskrajnog kosmosa.
    3. Jin predstavlja centrifugalnost, jang predstavlja centripetalnost. Jin i jang zajedno proizvode sve fenomene.
    4. Jin i jang se medjusobno privlace.
    5. Jin odbija jin. Jang odbija jang.
    6. Jin i jang udruzeni u razlicitim srazmerama, proizvode razlicite fenomene. Privlacenje i odbijanje izmedju fenomena srazmerno je razlizi izmedju jin i jang sila.
    7. Svi fenomeni su efemerni, posto njihovu konstituciju stalno menjaju komponente(jin i jang sile), jin prelazi u jang, jang prelazi u jin.
    8. Nista nije samo jin i samo jang. Sve se sastoji od obeju tendencija u razlicitom stepenu.
    9. Nista nije neutralno. U svakoj pojavi postoji visak jina ili janga.
    10. Veliko jin privlaci malo jang. Veliko jang privlaci malo jin.
    11. Ekstremno jin proizvodi jang i obrnuto.
    12. Sve fizicke manifestacije su jang u svom sredistu, a jin na periferiji.

    Podela na jin i jang hranu(od jina ka jangu):
    lekovi, droge, konzervansi, alkohol, secer, med, slatkisi, tropsko voce, mleko, jogurt, razni napici, voda, voce, alge, povrce, semenke, mahunarke, zitarice, riba, sirevi, meso, jaja, kavijar, so

    Poenta je uzimati namirnice koje nisu ni previse jin, ni previse jang.
    Parametri za odredjivanje da li je namirnica jin ili jang: poreklo(iz hladnijih krajeva-jang, iz toplijih-jin), godisnje doba u kome se bere(leto-jin, zima-jang), duzina sazrevanja(kratko-jin, dugo-jang), velicina(malo-jang, veliko-jin), boja(crveno-jang, ljubicasta-jin), mesto rasta(pod zemljom-jang, iznad- jin), oblik za korenje (izduze- jang, okrugao-jin), oblik za nadzemne biljke(pljosnato-jang, izduzeno-jin), poreklo (biljno-jin, zivotinjso-jang)...
    Covek je predodredjen za hranu biljnog porekla, obzirom na konstituciju:
    1. zubi-sekutici za povrce, kutnjaci za zitarice i ocnjaci pokazuju da je covek tokom ledenog dobe jeo hranu zivotinjskog porekla;
    2. sastav pljuvacke i slabo kisela zeludacna kiselina kao kod biljojeda;
    3. creva su dugacka 10 metara i naborana kao kod biljojeda, u naborima truli hrana zivotinjskog porekla, nije moguce varenje celuloze, tako da se presno povrce jede oko 5%;
    4. sake su predodredjene za skupljanje plodova, a kandze kod mesojeda za hvatanje plena.
    U hladnijim predelima se koriste vece kolicine ribe i morskih plodova, da bi se organizam zagrejao, dok se u toplijim koristi vise voca i povrca, da bi se organizam rasladio.

    Za proizvodnju kilograma mesa je potrebno osam kila zitarica, time je zivotinjski protein skuplji i neracionalniji od biljnog. Uz to ljudi koji jedu meso imaju jace lucenje kiseline i time jedu velike kolicine jin hrane (povrca, voca, slatkisa, tecnosti...). Kod rafinisanja psenice i pirinca se gubi velika kolicina hranljivih materija i posle se hleb pumpa kvascem, koji stvara kiselost krvi. Jaja nisu predodredjena za coveka, jer su hrana sa pile, a mleko za tele. Nijedna zivotinaja ne uzima mleko posle peridoa dojenja sem coveka. A sastav mleka jae predodredjen za razvoj teleta u prvim mesecima zivota. Med je hrana predodredjena za pcele i svaki put kad covek kupi med upotrebljava nasilje. A kad jede hranu za koju upotrebljava nasilje, zdravstvena kondicija mu se pogorsava. Ista je prica za sve proste secere, desava se alkoholno vrenje u krvi, usled priliva velike kolicine secera koji ne moze da se sagori. Time se stvara kiselost krvi, a od kiselosti krvi poticu mnoge bolesti.

    Za zitarice je bitno da se zvacu, jer da bi se svarile, mora da se rasturi opna. Takodje, nesazvakana hrana truli u crevima i kiseli krv. Kada zvacete markobioticku hranu, postaje sve ukusnija, a ostala hrana je ukusna samo na pocetku.

    Tecnosti se piju u malim kolicinama. Samo pratite svoj oscecaj za zedj. U modenom nutricionizmu se preporucuju ogromne kolicine vode usled uzimanja velike kolicine mesa, soli, slatkisa i zacina, pa voda sluzi da filtrira stetne nusprodukte metabolizma. U makrobiotici velike kolicine vode bi bile stetne jel, tih nusprodukata nema, a bubrezi bi samo radili u prazno. Takodje, markobioticka hrana sadrzi 70% vode, kao u ljudskom organizmu. Merilo za kolicinu vode je kolicina mokrenje 3-4 puta dnevno i boja mokrace-zlatno zuta.

    Presna hrana nije predodredjena za coveka, obzirom da je covek izgubio krzno, pa mora da koristi vatru i so da bi se zagrejao. So mora biti vezana za organsku materiju, da bi je organizam prihvatio. To se moze uciniti na sledece nacine: kuvanjem sa hranom bar 15 min, drzanje sa povrcem pod pritiskom nekoliko dana(tursija) i mlevenjem sa susamom(oblaze se uljem).

    Bolesnici imaju najsueniji izbor namirnica i za svaku bolest se prepisuje razliciti rezim ishrane, mora se biti prcizan.
    Za zdrave zavisi cime se bave: za fizicke radnike moze vize ribe i voca, za intelektualce manje ribe i voca, za umetnike manje ribe, a za duhovni razvoj manje ribe i voca.
    Za decu i trudnice se koristi vise tempure, mahunarki, voca i ostale hreane koj potsice rast.
    Za bebe se koriste kremovi od zitarica sa pasiranim povrcem uz minimum soli.

    Najvaznije za ljude koji praktikuju makrobiotiku je da razumeju makrobioticke principe, da bi mogli da napreduju sa kondicijom i u duhovnom razvoju.
    U markobiotici ne postoje nikakve zabrane, mozete da jedete sta hocete, ali treba biti svestan posledica. Nije poenta na silu se odricati hrane koje volite, nego doci u stanje da nemate vise potrebu da jedete staru hranu. Ako vam telo jede makrobioticku hranu, a um zudi za drugom, dolazi do velikog potiskivanj, sto stvara veliku napetost i onemogucuje napredak, zato je najvaznije razumevanje. Cesto se moze javiti lazna potreba za hranom, usled nedostatka ljubavi, pa pruza kompenzaciju za ljubav.

    Tri terapije:

    1. simptomska: unistavanje simptoma pomocu privremenih okrutnih mera, to je simptomska medicina;
    2. vaspitna: razvijanje ljudske svesti, ona mu omogucava zdravlje, to je medicina tela
    3. duhovna, koja podrazumeva zivot bez straha i zabrinutosti, terapija koja omogucava ostvarenje. To je medicina tela i dise.

    Prvu terapiju mozete praktikovati uspomoc zvanicne medicine, drugu putem neke duhovne ili psiholoske metode, a trecu mozete sprovesti samo makrobiotickim nacinom zivota.

    Ne postoje bolesti koje se ne mogu izleciti, ali zato postoje ljudi koji se ne mogu izleciti.

    Sedam uslova zdravlja:

    1. Ne osecati umor (5 poena)(prehlada je znak dugogodisnjeg zamora, mrzovolja je znak umora, covek bez umora mora savladavati poteskoce, kao sto zivotinja nalazi hranu, teskoce treba da nam pruzaju vece zadovoljstvo)
    2. Dobar apetit (5 poena)(ako ne mozete da pojedete neku jednostavnu prirodnu namirnicu sa zadovoljstvom, nedostaje vam apetit, pod ovim ne podrazumevam mehanicki apetit, koji vecina ljudi ima, zapravo vecina ljudi nije osetila pravu glad, pod dobrim apetitom se podrazumeva i umereni seksualni apetit, naravno preterivanje u seksu i njegovo potiskivanje je znak mentalne bolesti, izuzimam ljude koji su dostigli bramacharyu, takodje vazno je odrzavati glad i ne uzimati hranu izmedju obroka)
    3. Dubok san(5 poena)(ako pricate u snu ili sanjate nemate dobar san, ako vam je dovoljno 4-6 sati sna i ako mozete da zaspite bilo kada i bilo gde, nakon 3 minuta, imate dobar san, ako ne mozete znaci da ste optereceni nekim strahom, treba da mozete da se probudite kad zamislite)
    4. Dobro pamcenje(10 poena)(ako ne zaboravljate nista od onog sto vidite ili cujete imate dobro pamcenje, ako bismo zaboravili ljude koji su nam pomogli, postali bismo nesrecni, bez pamcenja bismo postali kibernetske masine, uspomoc makrobiotike mozete beskrajno poboljsati pamcenje, cak su i retardirana deca uspevala da povrate pamcenje na zavidan nivo)
    5. Dobro raspolozenje(10 poena)(ako se nekad naljutite, nemate dobro raspolozenje, oslobodite se gneva i straha i treba da budete sve poletniji sto vase teskoce rastu, treba da imate puno bliskih prijatelja i da budete otvoreni i iskreni prema njima)
    6. Brzina razmisljanja i reagovanja(10 poena)(brzina je izraz slobode, ako ste hitri i precizni, spremni uvek da odgovorite na izazov, u dobroj ste formi, treba da imate red u svom zivotu)
    7. Zorz Osava je ovaj kriterijum nazvao pravednost, ja se sa njim ne slazen, nazvao bih ga ljubav.(55 poena) Ljubav nije nesto nametnuto sa strane, to je nesto sto dolazi iz same srzi naseg bica. Pod ljubavlju, ne podrazumevam privrzenost prema nekome iz neke racunice. Prava ljubav je bez razloga i nije objektno orijentisana.
    Evo sta je Osava podrazumevao pod pravednoscu:
    Nikad ne lagati da bi se zastitili.
    Biti tacan.
    Voleti sve ljude bez rezerve.
    Uvek traziti poteskoce i svladjivati ih.
    Biti sve srecniji i siriti srecu oko sebe.
    Nikad biti u nedoumici.
    Pravednost je po meni malo neadekvatna rec za to, jer sta je pravednost, to je ono sto se desava na sudu, ucinis lose, dobijes kaznu. Pravednost nije bozanska osobina, to je osobina ljudskog uma. Najvaznije je da se ovoga ne pridrzavate zato sto neko tako kaze, jer samim tim ste lazni, to treba da dodje samo od sebe iz srzi bica, kroz praktikovanje makrobiotike ili neke duhovne prakse.

    Kosmicki poredak:

    7. apsolut, beskraj
    6. jin-jang(dva antagonisticka pola)
    5. energija(svet nevidljiv za cula)
    4. atomski svet
    3. zemlja
    2. biljke(hlorofil)
    1. covek(hemoglobin)

    Sve nastaje u spirali: apsolut se u spirali polarizuje na dva pola, oni se mesaju i u spirali stvaraju energiju, koja u spirali stvara praatomske cestice, one u spirali stvaraju atom, atomi u spirali(dnk) stvaraju hlorofil, koji se kod coveka pretvara u hemoglobin.

    Sve fenomene mozemo prozeti kroz logaritamsku spirali, koja ima sedam nivoa. Svaki stepenik u spirali je potpora onom visem.
    Rasudjivanje:

    1. fizicko(mehanicko i slepo)
    2. culno (prijatno-neprijatno)
    3. sentimentalno(zeljeno-nezeljeno)
    4. konceptualno(intelektualno, naucno)
    5. sociolosko(moral, ekonomija)
    6. ideolosko(pravda-nepravda)
    7. najvise(apsolutna ljubav, rasudjivanje nestaje)

    Mozemo nacine ishrane da podelimo na osnovu ovih nivoa rasudjivanja.

    1. slepo utoljavanje gladi
    2. na osnovu ukusa
    3. usled emotivne vezanosti
    4. usled naucnih saznajna i teorija ishrane, koje su u modi
    5. na osnovu globalne ekonomicnosti
    6. usled pridrzavanja religije
    7. usled razumevanja makrobiotickih principa

    Takodje, navescu jos neke zanimljivosti.
    Hlorofil iz biljke u tankom crevu prelazi u hemoglobin i gradi ljudsku krv. Na osnovu spirale krv nastaj u tankom crevu, a ne u kostanoj srzi!!! Eritrociti transmutuju u celije i celije transmutuju u eritrocite, dakle ne postoji deoba celija!!! Takodje rak je bolest poremecaja transmutacije eritrocita u celije, kada eritrociti nenormalno prelaze u celije. Covek moze samostalno da stvara proteina koji mu trebaju i uzimanjem hrane zivotinjskog porekla gubi tu sposobnost. Prema transmutacijama ugljenik se pretvara u azot, a magnezijum u gvozdje i na taj nacin se stvaraju krv i celije. Zitarice i mahunarke su bogate ugljenim hidratima, koji su gorivo za duge staze, proteinima, koji su gradivna materija za celije, uljarice su bogate uljima, koja imaju ulogu u metabolizmu proteina, a povrce je bogato hlorofilom, koji gradi krv. Vitamini su fiktivne stvari koje ne mozemo ukrotiti, niti im odrediti funkciju, ni kolicine, niti mozemo imati bilo kakvu predstavu o njima.
    Vitamin C se preporucuje, kao kontra na veliku kolicinu mesa, tropsko voce sadrzi velike kolicine zato sto ima osobinu da hladi krv ljudi koji zive na tom podnebju. Eskimi, koji jedu presnu ribu uz malo algi i ne unose vitamin C imaju u krvi vece kolicine vitamina C, nego bilo koji drugi narod na planeti.
    Sto potvrdjuje zakon da kada unosimo nesto sto treba da proizvodimo, gubimo sposobnost proizvodnje. Inace, kod ljudi koji praktikuju makrobiotiku, pored kolicine koju unesu kroz lisnato povrce, odredjena kolicina vitamina C se sintetizuje u nadbubreznoj zlezdi.
    Jos jedan mit o vitaminu B12. Vegetarijanci imaju problema, ne zbog nedostatka tog vitamina, nego zbog nedostatka jang hrane(zitarica, soli, dobro kuvanog povrca) i zbog preterivanja u vocu i slatkisima. Ako ste razumeli princip jina i janga bice vam jasno zasto. Interasantno je da krava koja pase travu,moze da sintetizuje B12 bez unosenja, tako i covek koji se uravnotezeno hrani, moze da sintetizuje B12 uspomoc flore u debelom crevu. A uzima se kroz miso pastu, tamari, alge i tempeh. U debelom crevu kod ljudi koji jedu meso je odnos eserihije i drugih bakterija 4:1, a kod makrobioticara obrnut. Eserihija moze da izazove probleme sa besikom i razne probleme, a druge bakterije su bitne za sintetizaciju raznih enzima i hrane se miso pastom.
    Jos jedna stvar, kod ljudi koji imaju rak, aprestanu da uzimaju proteine, rak i dalje napreduje, na sta vas navodi to?

    Razlozi zbog kojih ljudi nece da prihvate makrobiotiku:
    1. potrebno je uloziti veliki napor, potrebno je kuvati, uvoditi red u kuhinju, tako da malo ko sem ako ga ne pogodi neka bolest se ne usudjuje na ovaj korak
    2. prestaje potreba za picem i sltkisima, a to je veliko zadovoljstvo, ali samo trenutno i prividno
    3. mnogi se plase da ne smrsaju(u principu, kako je makrobiotika, veliko ciscenje, dolazi do gubljenja mase, ali samo na pocetku, posle dolazi do gradjena kvalitetne mase, u principu ako zelite da imate veci misicni volumen potreban je fizicki rad, a moze da se jede veca kolicina ribe i voca)
    4. mnogi se plase da ne izgube potenciju(posto je meso sinonim za dobar afrodizijak, naprotiv kvatlitet polnih celija i tecnosti, zavisi od stanja krvi, koja nastaje iz hlorofila, jedino sto mozete da postignete zivotinjskom hranom, to je neumerena seksualna zelja, a to hrani mnoge ljude)
    5. ukus hrane(makrobioticka hrana, za razliku od gurmanske, nema tako lep ukus na pocetku, ali sto je duze zvacete bice sve ukusnija, dok je kod gurmanske obrnuto)
     
  20. Sania

    Sania Истакнат член

    Се зачлени на:
    13 април 2010
    Пораки:
    511
    Допаѓања:
    7
    ISTINA O MINERALIMA I VEŠTAČKOM ĐUBRIVU
    (KOLOIDNI MINERALI -TAJNA DUGOG I ZDRAVOG ŽIVOTA?)

    Bolesno zemljište znači bolesne biljke, bolesne
    životinje, bolesni ljudi.


    Piše: Ivona Živković

    Čime se rukovodite kada odlučujete šta ćete jesti? Da li hranu birate na osnovu ukusa, cene ili uopšte ne birate po tom pitanju?

    Ili birate ono što se brže jede i ne traži mnogo vremena za pripremu i sam obrok – takozvani “fast food”. Na “razvijenom zapadu” (misli se isključivo na ekonomsku razvijenost) odavno važi pravilo da je vreme novac, a potreba čoveka za uzimanjem hrane je samo jedno malo gubljenje vremena. “Fast food” restorani su zato postali kao benzinske pumpe: do njih se dolazi kolima, hrana vam se ubacuje kroz prozor i vozite dalje jedući. Radni čovek “razvijenog zapada” je tako postao mašina u koju svakog dana treba što brže sipati “gorivo” i “ulje” kako bi radila dalje.

    Za razliku od prave mašine koja se, u slučaju da ne dobija adekvatno gorivo, zaguši i odmah prestane da radi, “humana mašina” ne reaguje na isti način. Ljudski organizam, pošto nije mašina, u slučaju da ne unosi kvalitetno gorivo može još dugo da radi, jer je organizam sposoban da hranjive sastojke uzima iz sopstvene rezerve. To izgleda kao neka vrsta pozajmice i preraspodele u okviru samog organizma.

    Ali, ukoliko se u dugom vremenskom periodu ova “pozajmica” ne nadoknadi, čitav organizam počinje da slabi i postepeno se raspada. Kao kuća kojoj ste podrili previše nosećih zidova.

    DA LI JE JE HRANA SVE ŠTO SE JEDE?

    Mnoge bolesti koje su se pojavile u poslednjih stotinu godina, i za koje zvanična medicina kaže da im se ne zna uzrok, često su posledica hronične pothranjenosti i poremećenog metabolizma, a da u to niko ne sumnja jer čovek deluje sasvim uhranjeno.
    Verovali ili ne ova hronična pothranjenost najrasporostranjenija je u ekonomski najrazvijenijim zemljama i manifestuje se debljinom. Njihova debljina je upravo posledica grozničavog nastojanja organizma da dođe do hranjivih sastojaka koje u njihovim ogromnim stomacima uopšte ne može da nađe. I ma koliko se oni hranili i količinski ubacivali hranu u već prošiene želudce i creva, oni su i dalje gladni. A, onda im doktori još savetuju da moraju da oslabe…

    Na žalost, mnogi ne znaju da je grupa lekara američkom Kongresu još 1936. godine predočila da je "alarmantna činjenica” da ljudska hrana, voće, povrće i usevi koji se gaje na milionima jutara zemljišta, ne sadrže dovoljne dovoljne količine minerala, što ljude hronično čini neuhranjenim, ma koliku količinu hrane unosili u organizam.

    Ovaj dokument (zaveden pod brojem 264 na 74 zasedanju Kongresa) stavljen je, međutim, u arhiv gde je, sve do nedavno, bio nedostupan javnosti.

    Evo šta se tu, između ostalog, kaže:

    "Laboratorijske analize raznog voća i povrće kao i jaja i mleka pokazale su da ove namirnice ne sadrže ni u približnoj meri hranjive sastojke koji su se u tim namirnicama nalazili nekoliko generacija pre. Naši preci su tako sa manjom količinom hrane unosili sve potrebne sastojke. Tako, na primer, nutricionisti kažu da je šargarepa veoma dobra za vid (sardži vitamin A), ali oni i ne sumnjaju da onog čega u šargarepi po prirodi treba da ima- zapravo nema uopšte ili ima samo u tragovima.”

    "Ni jedan čovek danas ne može uneti u svoj organizam dovoljno hranjivih materija jer mu stomak nije tako veliki koliku bi količinu morao da pojede da bi uneo ono što mu je neophodno. Zato se mnogi i proširuju u stomaku jer im organizam uporno traži još i još hranjivih materija i oni jedu i jedu, ali se ne snabdevaju onim što im je potrebno".

    "Čak i dobro balansirana i naizgled potpuno hranjiva ishrana koja sadrži dovoljno kalorija, izvesnih vitamina ili određene razmere skroba, proteina i ugljenih hidrata -nije dovoljna. Jer, mi danas znamo da ona mora da sadrži i jedan broj neophodnih minerala i mineralnih soli".

    “Sa bilo kojim poremećajem ovog balansa , bilo kojim značajnim nedostatakom jednog ili više elemenata, ma koliko majušni bili, organizam postaje podložniji bolesti i kraće živi. Ovo otkriće je jedno od poslednjihi najvažnijih doprinosa nauke problemu humanog zdravlja".

    “Imajte na umu”, objašnjavao je dr Northen američkim kongresmenima, “da su minerali vitalni za ljudski metabolizam i zdravlje i da ih nijedna životinja ili biljka ne može priuštiti ukoliko oni nisu prisutni u zemljištu na kome niču i sa koga se hrane.”

    “Mi znamo da su vitamini kompleksi hemijskih supstanci koje su neophodne za ishranu i da je svaki od njih važan za normalno funkcionisanje specijalnih telesnih struktura te da poremećaj i bolest nastaju od bilo kog vitaminskog nedostatka. Ali, nije baš uvek shvaćeno da vitamini kontrolišu prisvajanje minerala i da u nedostatku minerala oni nisu funkcionalni. Usled nedostatka vitamina telesni sistem može koristiti neke od minerala, ali nedostatkom minerala, vitamini su beskorisni. Istina je da naša hrana veoma varira u mnogim vrednostima, a neka uopšte nije ni vredna jedenja”.

    Doktor Norten je dalje naveo da neka zemljišta u SAD, čak i kada nisu bila obrađivana, nikada nisu ni bila balansirana u pogledu minerala, ali da o tome niko nije vodio računa, pa je vršena obrada i dobrog i lošeg zemljišta podjednako.

    Siromašni evropski doseljenici koje je Katolička crkva pokrenula u 18 veku na useljavanje u Novi Svet, navodno otkriven tek sa Kolumbom, grozničavo su nastojali da ugrabe što veći komad zemlje u blizini vode. Sva zemlja je za njih bila “slobodna” (nakon genocida nad starosedeocima) i oni su krčmili šume i prerije nastojeći da što veći posed uzoru. Međutim, zbog nedostatka minerala mnogi su imali slab prinos i kržljavu i bolesnu stoku. Oni koji nisu bili u stanju da napuste zemlju ostajali bi ipak na njoj i dalje je besomučno obrađujući.

    Kapitalizam i grozničavo nastojanje da se ostvari dobit učinili su da je do 1930. godine u SAD zemljište u Oklahomi, Teksasu, Nebraski, Kanzasu i Ajovi bilo potpuno erodirano.

    Ali, dok se u suvim biljkama i zakržljalim životinjama iscrpljena zemlja odmah vidi, to nije bio slučaj sa ljudima.

    Zemljište u okolini gradića Midvest Siti izuzetno je siromašno sa kalcijumom. Tri stotine dece u opštini je pregledano i blizu 90 % je imalo loše zube, 69 % je pokazivalo oboljenja i nosa i grla, otečene zljezde uvećane i bolesne krajnike. Više od jedne trećine je imalo oslabljen vid, zakrivljena ramena, krive noge i anemiju.

    Neka zaostala deca su “glupa” samo zato jer im nedostaje magnezijum. Mnoga deca "intelektualno ometana" imaju grozničavu potrebu da piju mleko i jedu sir u ogromnim količinama.

    KANIBALIZAM I OPŠTA NESLOGA USLED MINERALNIG DEFICITA

    Mnogi poremećaji zbog nedostatka minerala, naučnicima su odavno poznati. Zna se da miševi kojima se u hrani uskraćuje kalcijum zaostaju u razvoju do jedne trećine. Nedovoljan unos minerala oštećuje im inteligenciju.
    Eksperiment je pokazao da se miševi kojima je oduzet u ishrani samo jedan mineral teško snalaze u lavirintu i ne mogu da nađu izlaz. Pored toga menje im se raspoloženje i postaju veoma ratoborni, pa se pretvaraju u kanibale, napadaju druge miševe u zajednici i proždiru ih.
    Ako im se u hranu ponovo vrati kalcijum, društvo postaje prijateljsko i vremenom opet svi spavaju mirno na gomili.

    Slično se događa sa svakim mineralnim elementom koji igra definitivno ključnu ulogu u ishrani. Karakteristika početnih simptoma usled mineralnog deficita specifična je kao i kod bolesti sa deficitom vitamina.

    "Izvesna naša stanja više zavise od minerala koje uzimamo nego od kalorija ili vitamina i bez obzira na precizan odnos skroba, proteina ili ugljenih hidrata koje uzimamo ", predočio je doktor Norten još 1936.

    Dr Harvi V. Vajli je 1906. godine prvi imenovan na čelo američkog Biroa za hemiju. Ovaj biro je kasnije promenio ime i danas se zove Federalna agencija za hranu i lekova (FDA). Bez odobrenja ove agencije ništa se ne može staviti u promet. Vajli se još tada žestoko borio da ogranči prekoračenje rafinisane i hemijski obrađene hrane. Hemijske kompanije su grozničavo nastojale da ga odatle izbace i to im je uspelo 1912.
    Vajlijeva politika je bila da se hrana uzgaja isključivo na prirodno hranjenim podlogama, kako bi sadržavala sve neophodne sastojke. Ali otpor krupnog kapitala je bio ogroman.
    Njegova sećanja i dokumenti koji pokazuju njegovu borbu za zdravu ishranu objavljena su u knjizi 1930. nakon što se i tu suočio sa teškom opstrukcijom izdavača. Danas je veliki deo ovih knjiga uklonjen iz svih biblioteka u SAD ili je uništen.

    Ali, prava “razorna bomba” za ljudsko zdravlje je zapravo “lek” protiv iscrpljivanja zemljišta. To su danas nezamenjiva veštačka đubriva.

    IZUMITELJ SE ODREKAO VEŠTAČKOG ĐUBRIVA

    Izumitelj veštačkog djubriva je proslavljeni nemački hemičar BARON JUSTUS FON LIBIG (1803-1873). On je 1831. postao prava “hemijska zvezda” otkrivši hloral i hloroform (koji lekari koriste kao narkotik). Kasnije je dobio i titulu "oca" organske hemije.

    Libig se bavio istraživanjima raznih hemijskih procesa. U fiziologiji životinja počeo je da proučava hemijske i fizičke zakone u održavanju života i zdravlja. Proučavao je vitalne produkte krvi, žuči i urina. Analizirao je sokove iz mesa uspostavljajući kompoziciju kreatina i sarkozina (nitrogene supstance iz mesa i mišića) i proučavao produkte njihovog raspadanja. Klasifikovao je različite članke o hrani u skladu sa specijalnim funkcijama izvedenim u svakoj životinjskoj ekonomiji i razjašnjavao filozofiju kuvanja. I, suprotno mnogim medicinskim mišljenima toga vremena, mislio je da je toplota tela rezultat procesa sagorevanja i oksidacije koja se vrši u samom organizmu. Rezultat ovih njegovih studija je bilo pripremanje hrane za decu od ekstrakta mesa.

    Kada je počeo da proučava fiziologiju biljaka, posebno se posvetio poljoprivredi za koju je smatrao da je osnova svake trgovine i industrije, ali koja ne može biti racionalno primenjiva bez shvatanja određenih hemijskih pricnipa koji bi je efikasnije vodili.

    Možda ne znate, ali ovo je tipičan satanistički način poimanja sveta, što ne znači da je Libig toga bio svestan. Satanisti smatraju da priroda nije dovoljno efikasna, te da čovek može mnogo toga kreirati bolje (i profitabilnije, naravno). Jer Čovek je, po njima, isto što i Bog.

    Tako je 1840. godine u svom radu "Poljoprivreda i fiziologija" Baron Libig odbacio staro shvatanje da biljke crpe svoje hranjive sastojke iz humusa, već je mislio da uzimaju ugljenik i azot iz ugljen-dioksida i amonijaka prisutnih u atmosferi, pa se onda ovi sastojci vraćaju u atmosferu procesom truljenja i vrenjem (fermentacijom), koju je smatrao esencijalnim hemijskim procesom u prirodi dok potaša (kalijum karbonat), soda (natrijum karbonat), kreč, sumpur, fosfor itd... dolaze iz zemljišta.

    Ugljen-dioksid i amonijak ne prouzrokuju iscrpljivanje zemlje, ali mineralni sastojci su ograničeni jer zemljište ne može priuštiti njihove neograničene količine. Tako bi, po Libigu, glavna briga farmera bila da obnove zemljište onim mineralima za koje se zna da ih usev najviše sadrži u sebi i koje koristi u svom rastu, a to se nalazi u pepelu useva nakon njegovog spaljivanja.

    Njegova teorija je tako pokazivala da postoji “zakon minimuma” za djubrenje useva i on je smatrao da azot, fosfor i kalijum mogu povećati proizvodnju useva proporcionalno. Trebalo je useve samo dohraniti sintetički ovim mineralima.

    Nakon nekoliko godina promovisanje ove teorije, ona je prihvaćena i sprovedena u praksu i on je pripremio veštačka djubriva koja sadrže esencijalne minerale zajedno sa malim količinama amonijačkih soli

    Prinosi sa primenom veštačkih đubriva su zaista bili ogromni i to sa samo tri minerala. Tako su natrijum, fosfor i kalijum "dokazali" da su u stanju da naprave sintetičko zemljište "dovoljno" da stimuliše rast voća i povrća.

    Jedini problem je što su svi ti plodovi bili u ozbiljnom neostatku tragova minerala, dok neke minerale nisu sadržavali uopšte. A bez svih neophodnih minerala vitamini ne mogu da se “transportuju”.

    Analizirajući ove nesavršene plodove Libig je sa užasom shvatio šta je napravio. Ipak, smogao je hrabrost i zvanično se odrekao svoje teorije i odbacio ideju o mogućem sintetičkom hranjenju useva:

    “Zgrešio sam prema mudrosti našeg Kreatora i primio kaznu za to. Želeo sam da poboljšam Njegov rad, i u svom slepilu, verovao sam da u ovom divnom lancu prirodnih zakona koji povezuje život sa zemljom uvek je podmlađujući, možda postoji neka veza koja nedostaje i koju sam ja mogao da promenim - ja, tako mali i slabašan. Jedino što može opravdati moj pokušaj je okolnost, da je čovek samo produkt svog vremena, da je on samo u stanju da izbegne neka obično uvrežena gledišta koja ga snažno pritiskaju i teraju da prikupi svu svoju snagu i bori se protiv lanaca mnogih takvih grešaka… Nakon što sam shvatio razlog zašto moja moja đubriva nisu adekvatna, postao sam osoba koja je dobila novi život. Svi procesi obrade zemlje, sada su objašnjeni po svojim prirodnim zakonima. Kada je taj proces sada jasan svima, jedino ostaje pitanje - zašto to nije bilo otkriveno mnogo godina ranije? Ali, ljudski duh je čudan. Šta god mu ne odgovara u njegovom obimu razmišljanja, to za njega i ne postoji”.

    ZA SATANISTE BOG JE GREŠAN

    Ljudima su zapravo odavno poznati brojni načini da se uspori proces trošenja minerala u zemlji: zelenim đubrivom (ostaci biljaka ili zemljani pokrov od useva koji štiti od erozije vetra, zadržava vlag i dodaje nitrogen u zemljište), sl*ganjem biljaka i životinjskih otpadaka kako bi se zemlju ubacio humus, primena guana (ptičijeg djubriva bogatog nitrogenom posebno kod ptica sa obala mora) i sl. I Biblija je zapisala da se zemlja svakih sedam godina mora ostaviti da se "odmori".

    Ipak, preovladala je satanistička filozofija.

    Na žalost, većna ljudi ovaj pojam vezuje za razne verske sekte, mračne rituale na grobovima, nasilje i sadizam. Ali, sve su ovo prazne i izmišljene priče za medije koje treba da skrenu pažnju sa suštine. A suština je u činjenici da je civilizacija kakvu poznajemo i u kojoj živimo danas nastala u potpunosti na satanističkoj filozofiji i predstavlja produkt satanizma kao vere.

    Ova vera smatra da je Čovek Bog na Zemlji koji ima moć da stvara (misli se na brojna tehnička dostignuća) i da prekraja ono što je od prirode stvoreno. Posledice su sledeće: ljudsko stanište kao i moderna filozofija toliko su prekrojeni i odvojeni od prirodnih (božijih zakona) da današnji urbani ljudi teško mogu da prihvate život bez civilizacijskih tekovina; opstanak u prirodi je za urbanog čoveka danas postao veliki problem - on više i ne zna da se samostalno prehrani; ukoliko bi nedelju dana bile zatvorene sve pekare i prodavnice hrane u gradovima širom sveta milioni ljudi bi poludeli od gladi, pa je život u gradu zapravo postao organizovan i kontrolisan kao radni logor koji čovek ne želi i nije u stanju da napusti; život bez automobila i televizora za mnoge ljude je odavno postao nezamisliv.

    Dakle, izvršena je potpuna adaptacija na jedan neprirodan način života, onakav kako ga je osmislio Čovek, a ne Bog.

    Kad kažem Čovek, mislim na ljude – bogove organizovane u bratstva i povezane materijalnim interesima. Oni danas čine vrh piramide globalnog korporativnog biznisa koji kontroliše skoro čitavo svetsko tržište. Formalizovanje ovog poretka se naziva Novi Svetski Poredak.

    Posledice ovog suštinskog prekrajanja sveta se logično moraju negde manifestovati i to je danak koji se u ekonomski najrazvjenijim društvima već plaća: ljudi više ne mogu da žive bez lekova i lekara (što takođe nekim ljudima – bogovima donosi dobit), a živi se sve kraće i uz sve veću potrošnju hrane (što je takođe dobit za ljude – bogove tj. trgovce hranom).

    Veštačko đubrivo je nesumnjivo donelo veće useve, veći prinos i bolju zaradu. Baron Justus fon Libig je namerno zaboravljan, (o njemu se ne uči u školama), a lažno đubrivo koga se on odrekao, stavljeno je u promet.

    Tako su se mnogi poljoprivrednici vođeni propagandom i lošom podukom preorijentisali sa prirodnog na veštačka đubriva. Znanja o pravom djubrenju zemlje koja su prenošena hiljadama godina sa kolena na koleno, preko noći je promenjeno. Vrhunski proizvod nove poljoprivredne filozofije su superfosfati koje mnogi nazivaju “majkom“ svih lažnih đubriva.

    Mineralni deficit je tako postao opšta pojava u ekonomski najrazvijenijem svetu, upravo onom kome današnja proevropska vlast u Srbiji i ostalim zemljama Balkana teži.

    I šta ćete sada uraditi kada ste ovo pročitali? Pomišljate da odete u apoteku i tražite minerale u tabletama, zer ne? Tipičan satanistički rezon, naravno. Počeli ste da verujete da čovek sve što upropasti može i popraviti , jer čovek je isto što i bog stvoritelj. Samo treba novac i dobra apoteka, zar ne?

    Ne žurite! Neće vam poći za rukom da tako lako ubacite zravlje u organizam. Jednostavno, Kreator nije izmislio ni mineralne tablete, ni apoteke, ni lekare da vam zdravlje prodaju. Ono se ne može stvoriti ukoliko ga ne stvori ona ista sila koja je stvorila i samog čoveka. A čovek nije sam sebe stvorio.

    KAKO PROGUTATI METALNE MINERALE?

    Metalni minerali dolaze od kamenih školjki, kalcijum -karbonata, krečnjaka, gline, morskih soli. Previše ovih minerala može imati i toksično dejstvo na organizam, posebno morska so, o čemu će biti reči u posebnom tekstu. Od ovog materijala se spravljaju i mineralni dodaci za ljudsku ishranu. Ali, problem je u njihovoj absorpciji.

    Neke životinje mogu ovo lako da absorbuju, ali ljudski organizam teško. Razlog je veličina minerala u odnosu na veličinu krvne ćelije.

    Dakle, da li ste u stanju da progutate celu veknu hleba? Ne, ali ga zato nožem sečete i zubima žvaćete. Krvna ćelija nema nož ni zube, a ipak mora usitniti ovaj ogroman zalogaj. I to je priličan napor za krvnu ćeliju čak i u zdravom organizmu.

    Kada se uzimaju vitaminsko-mineralne tablete, metalni minerali i elementi minerala ili njihove soli, u krvi se absorbije samo 8 do 12 %, dok ostatak jednostavno prođe kroz creva.

    Da bi rešili ovaj problem, koji im je očigledno bio poznat, farmaceuti su izmislili sedamdesetih godina takozvane “uklještene minerale”: obmotali su ih u amino kiseline i proteine kako bi pomogli krvnoj ćeliji da ih “proguta”. Kao kada stavite glistu na udicu. Ovo je doprinelo da se oni apsorbuju u organizmu i do 50 %.

    Pa kako onda ljudski organizam uopšte uzima minerale, pitate se. Jednostavno - svi minerali u voću i povrću su u koloidnom stanju.

    Koloid označava supstancu koja postoji u ekstremno sitnim česticama koje su prisutne u medijima različitih materija. Koloidno stanje je stanje rastvora (minerala ili neke druge supstance, na primer boje pigmenta) u nekoj soluciji, gde se molekuli te supstance ne razdvajaju u atome kao kod pravog rastvora (natrijum -hlorida kada su soli razdvojene na atome natrijuma i hlorida) već ostaju grupisni i formiraju solutne čestice.

    S.S. Vojutski , Rus, napisao je 1975. klasičan tekst o koloidnoj hemiji. Vojutski je o solucijama pisao kao “sistemu molekularmog rasturanja” i “heterogenim - raznorodnim visoko raspršenim koloidnim sistemima”.

    Po njemu, koloidni sistemi moraju imati tri osnovne karakteristike:
    1. moraju biti raznorodni (da sadrže različite sastojke koji nisu slični)
    2. moraju biti multifazni (npr čvrsti – tečni, gasni –tečni, itd.)
    3. čestice moraju biti nerstvorljive u soluciji.

    Upravo koloidi minerala u biljkama ostaju raznorodni (heterogeni), višefazni i nerastvorljivi u različitim koncentracijama koliko god ih je velik broj pa čak i sve čestice u rasponu veličina koloida.

    Biljke konvertuju metalne minerale iz zemlje u ovu formu putem fotosinteze i oni tako postaju deo biljke. Koloidni minerali su u odnosu na one iz školjki kao kada bi ste uporedili jedenje telećeg steka sa hrskavicom. Psi mogu jesti hrskavicu i kosti, ali ljudi ne.

    Svaka čestica koloidnog minerala je stotinama puta manja od neorganske mineralne čestice. Koloidi iz biljaka su najmanje čestice materije koje se mogu podeliti a da i dalje imaju sve svoje odlike. Krvna ćelija je 7 mikrona. Kolidna ćestica je 0,01 mikron ili manje i to je 7 hiljaditi deo veličine krvne ćelije. I to je prava mera za veličinu zalogaja koju krvna ćelija može da proguta.

    Sasvim levo u centru kruga je tačkica koja pokazuje veličinu koloidne čestice u odnosu na crvenu krvnu ćeliju i neorganski mineral.

    Da su stvari prirodno doterane do savršenstva govori i podatak da su sve čestice koloidnih minerala prirodno negativno naelektrisane što ih privlači ka zidovima creva koja imaju prirodno pozitivno naelektrisanje, kao magnet gvožđe.
    Zbog ovog negativnog naelektrisanja i male težine oni ostaju da lebde u rastvoru i ne prelaze u soliciju, odnosno ne rastvaraju se na atome.

    Neorganski minerali imaju pozitivno naelektrisanje i očito nisu ni predviđeni da se absorbuju u ljudskom organizmu. Čak i kada bi ste jeli samu zemlju ne bi ih mogli proguati. Ljudski organizam nije predviđen da absorbije neogranske materije i to čini zato što je prinuđen i zato što mu to prinosimo.

    Pored toga mnogi mogu biti i toksični ukoliko se nagomilaju u tkivu. Na primer, jod u koloidnoj formi je jedan od elemenata izuzetno važan za funkcionisanje organizma. Ali, ako bi ste progutali dva -tri zrnca slobodnog joda mogao bi vas ubiti.
    Isto je i sa arsenikom, olovom, aluminujumom i drugim mineralima koji se smatraju toksičnim.

    Doktor Keri Rims, poznati biohemičar i biofizičar, otkrio je da koloidi mogu biti tako mali da priolaze kroz staklo. Ali ni najsitnije nije dovoljno sitno da ne bi bilo složeno. Čak i ove sićušne čestice imaju oko sebe mali “sunčev sistem”, pa tako oko jedne čestice može da kruži još njih nekoliko od različitih minerala. Praktično oni povlače jedni druge.
    Doktor Rims je otkrio da ljudski organizam zahteva 84 od 106 poznatih elemenata da bi bio optimalno zdrav. To je daleko više nego što se zvanično proglašava.

    U Juti (SAD) u jednom napuštenom rudniku je navodno jedan lokalni rendžer 1925. otkrio velike količine nataloženih vlažnih fosila koji sadrže očuvane minerale u koloidnom stanju i koji se danas ispiraju vodom i prodaju na tržištu kao dodatak hrani. Tu se nalazi otkriveno preko 65 različitih minerala i tragova minerala.

    ZEMLJA, BILJKE , ŽIVOTINJE , PA LJUDI... A NE OBRNUTO

    Dakle, samo biljke mogu uzimati neorganske sastojke iz zemlje i praviti od njih živu organsku materiju koju mi jedemo. Životinje su tu da zemlju konstantno djubre.

    Jasno je da je bog stvarao po sledećem redosledu i hijerarhiji koja počinje na zemlji: zemlja, biljke, životinje , pa ljudi. Satanizam nas uči obrnuto: ljudi, životinje, biljke.

    Bolesno zemljište znači bolesne biljke, bolesne životinje, bolesni ljudi.

    Jedan poznati američki autoritet za ishranu nedavno je rekao: jedini siguran način da se okonča prijemčivost infekcija je snabdevanje kroz hranu balansa gvožđa, bakra i drugih metala. Organizam snabdeven sa adekvatnom hranom ili još bolje, ako toga ima i previše, od svih potrebnih minarala može takođe koristiti te elemente za proizvodnju imuniteta od infekcija, i to daleko više bilo čega što smo u stanju da proizvedemo veštačkim metodom imunizacije. Ne možete popraviti stanje neuhranjenosti korišćenjem patentiranih lekova.

    Pretpostavimo tako da je neki organizam dugo deficitaran sa bakrom ili još mnogim drugim mineralima. U takav organizam (po slovu zakona) ubrizga se obavezno neka vakcina. Šta će raditi imuni sistem sa već izgladnelim krvnim ćelijama? Da li će grozničavo početi da jede sam sebe(kao miševi kanibali) i to tako što će napasti sopstveni centralni nervni sistem i pojesti mijelinski omotač nervnih ćelija. Za fomiranje mijelinskog omotača neophodan je najviše bakar kao dobar provodnik struje.
    Ovakvo ponašanje imunog sistema karakteristično je za bolest koja je danas sve rasprostranjenija u modernom svetu, a to je MULTIPLA SKLEROZA. Da li je uzročnik ove bolesti možda mineralni deficit?
    Ostavljam ovo lekarima da razmišljaju.