Sećam se noći kada mi je rekla da nismo jedno za drugo Pre svih onih prvih stvari koje se nisu desile A mogle su Tek što smo započeli nešto Tek što se pojavila nada i mogućnost Ona unutrašnja potreba i strast Prva glad za njom Prava Jedne noći je samo presekla Gotovo uvredljivo Kao da se brani od mene Ili čuva sebe Nije me zabolelo što nismo zajedno Nego što me ne zna Ništa moje I što se uplašila To je kao da odustaneš od puta pred polazak Tek što si spakovao stvari A još nisi ni video čari svih onih prostranstava Koja te čekaju Nije me pustila u svoj život, svet, sobu, krevet Otišla je u najgorem mogućem trenutku Kao kada gladnom izvučeš komad hrane iz usta Taman kada je zagrizao Tako je bilo i sa njom Da je otišla ranije manje bi bolelo Ili da se uopšte nije pojavila Ne bih ni znao da postoji Da smo doživeli bar nešto Imao bih čega da se sećam Ovako Otišla je pre onog najlepšeg Pre svega onoga što je moglo da se desi A nije Ne možeš da se ljutiš na onu koja te neće Ali kada te neko toliko traži i želi A onda nestane tu pred tobom Pretvori se u nešto sasvim drugo Kao da ništa nije ni bilo Nikada, nijedna emocija To boli Boli još dosta toga A najviše što dugo nisam osetio tako nešto Strasno i snažno I kada je bilo najlepše Odjednom, kraj Gotovo Nema više Zašto Nakon svega I dalje mislim na nju
Не можев да најдам соодветна тема, па тука ќе прашам. Што значи ,,Она што е убаво и на Бог му е драго?''
“I wish people enjoy poetry as much as hypocrisy. I wish they create art rather than wars. I wish they discuss atoms, aliens, sex, science, music instead of rating each other by ethnicity, religion and nationality. I wish they had a twisted mind who speak with emotion and kindness, not with hate and blindness.” – Rim Zeiny