jas imam strav od temno ,da ostanam sama doma i od golema povrsina na voda (na dlabocina) me poluduva pomislata koga treba navecer sama da ostanam doma se prepotuvam mislam. a koga odam na odmor koga ke go vidam toa moreto mu se voodusevuvam ednostavno ama koga ke vlezam vo nego me faka takva panika sto preblednuvam cela i zdivot mi se zema kako da gi nadminam ovie stravovi? pa ne sum veke mala
Од осаменост, загуба на саканата личност или некоја блиска особа. Особено од помислата на загуба на родителите. Земјотреси и загуба на видот. Работи кои едноставно ми е страв и да ги помислам hock:
Najgolem strav mi e od zemjotresi.Od drugo ne mi e strav,grmenje pa obozavam,porano se plasev od grmenje e sega ne.Duri uzivam koga grmi
najmnogu se plasam od smrt...a zatoa sto zagubiv epten bliska osoba i toa na mnogu mladi godini se plasam pak da ne ja doziveam istata bolka strasna bolka(iako uste cuvstvuvam dlaboko vo sebe nekoja bolka i nostalgija za licnosta) i se plasam isto i od dlaboka voda no ne od dlabocinata tuko od pomislata deka naokolu ima samo voda i nisto drugo hock:
Прво, од затворен простор, умствен и физички. Второ, од губење на саканата личност, не би можела да го поднесам тоа. Трето, да не не станам мајка. Тоа ми е најголем страв, од мала, дека нема да се изреализирам во таа улога. :roll:
Se plasam od bolest i smrt na bliski ,se plasam koga odam na ispit da ne padnam se plasam deka deckomi nema da najde rabota ama od zmija najmnogu se plasam.
od materijalnite poimi se plasam od voski grdi mi se,jezivi.....inaku najgolem strav imam od osamenost,stvarno ne bi mozela da izdrzam bez lugeto sto gi sakam
Страв ми е дека времето ќе ме згази. Страв ми е да не ги разочарам блиските. Страв ми е од загуба на некој близок. Страв ми е од болка, физичка и ментална. Страв ми е од оган.